Jedna dobro izmoljena OVA MOLITVA uslišanija je nego 150 drugih slabo izmoljenih
Ne dužina već žar molitve sviđa se Bogu, ona privlači i osvaja njegovo srce. Jedna jedina dobro izmoljena Zdravo Marijo zaslužnija je nego sto i pedeset slabo izmoljenih.
Gotovo svi katolici mole krunicu, ili jedan njen dio ili barem nekoliko desetica. Zašto je onda tako malo onih koji ispravljaju svoje nedostatke i napreduju u krepostima, ako ne zato što ne mole ove molitve onako kako bi trebali moliti?
Pogledajmo dakle, na koji je način potrebno moliti krunicu, kako bi jedna molitva bila Bogu ugodna, te da bi nas posvetila. Prije svega, onaj koji moli krunicu mora živjeti u Božjoj milosti ili barem odlučiti izići iz stanja grijeha, jer po teološkom nauku, dobra djela i molitve učinjene u smrtnom grijehu su mrtva djela, gube svoju vrijednost, nisu Bogu ugodna, i nemaju nikakve zasluge za vječni život.
Tako treba shvatiti ono što je napisano: Njegova hvala ne dolikuje ustima grješnika (Sir 15,9).
Pohvale, anđeoski pozdrav, Zdravo Marijo i sam Oče naš ne mogu biti ugodne Bogu, ako ih je izmolio grešnik koji se ne kaje: Ovaj me narod časti usnama, ali mu je srce daleko od mene (Mk 7,6). Osobe koje postaju članovi mojih bratovština – govori Isus Krist – i svakog dana mole krunicu, ili jedan njezin dio, bez ikakvog pokajanja za vlastite grijehe “istina, časte me usnama, ali im je srce daleko od mene”.
Rekao sam: “… ili barem odlučiti izići iz stanja grijeha”: jer ako bi bilo apsolutno potrebno biti u milosti Božjoj da bi naše molitve bile ugodne Bogu, to bi značilo da oni koji su u smrtnom grijehu nikada se ne bi mogli moliti, dok je upravo njima molitva potrebnija nego pravednima. Ovo je jedna zabluda koju je Crkva osudila iz razumljivih razloga: kad bi to bilo tako, grešniku ne bi nikada trebalo savjetovati da moli krunicu, jer bi mu to bilo uzaludno!
Kad bi s odlukom da ostanemo u grijehu i bez ikakve namjere da ga se oslobodimo, postali članom bratovštine Presvete Djevice ili molili krunicu ili kakovu drugu molitvu, ubrajali bismo se u lažne Marijine štovatelje, one ohole i nepokajane, koji pod njenim plaštem, sa škapularom na prsima i krunicom u ruci idu vičući: “Djevice sveta, o Djevice dobra, ja te pozdravljam, Marijo.”
A istovremeno Isusa razapinju na križ i okrutno ga ranjavaju svojim grijesima, padajući tako sa stolica najsvetijih Marijinih bratovština u pakleni oganj.
Svima dakle preporučujemo krunicu: pravednima da sačuvaju Božju milost i rastu u njoj, grešnicima da napuste putove grijeha. Daleko od nas da potičemo grješnika da učini plašt Marijine zaštite, plaštem osude pod kojim bi mogao skriti svoje vlastite grijehe i preokrenuti krunicu, lijek za svako zlo, u zlokobni i smrtonosni otrov. Uzoran kada padne, padne u najveće izopačenosti. Corruptio optimi pessima.
Učeni kardinal Hugues kaže: “Potrebno je da budemo čisti poput anđela, da bismo se mogli približiti Presvetoj Djevici i uputiti joj anđeoski pozdrav.” Jednom je sama Gospa, nekom bludniku koji je svakog dana molio krunicu, pokazala prekrasne plodove na jednom ogavnom poslužavniku.
On se zgrozio nad tim prizorom, a Marija mu reče: “Evo kako me služiš. Ti mi uistinu prikazuješ prekrasne ruže, ali na jednom prljavom i oskvrnutom poslužavniku. Sam prosudi mogu li ja to cijeniti!”
