Nekoliko dobrih savjeta: Ne dopusti da ti đavao ukrade mir, učini ovo…
Nekoliko dobrih savjeta: Ne dopusti da ti đavao ukrade mir, učini ovo… Prije nekih mjesec dana bila sam u ispovjedaonici, i pred svećenikom ispovijedala niz grijeha što sam ih bila počinila, i jako mi je trebao savjet.
Tada mi je najveći problem s kojim sam se borila bio manjak mira. Većina stvari u mojemu životu bila je dobra, ako ne i odlična, ali toliko je situacija izvan moje kontrole – naročito u vijestima i politici – narušavalo moju smirenost, prenosi Bitno.net
Nakon što sam ispovjedila svoje grijehe, zastala sam i čekala što svećenik ima za reći. Radi se o nečemu o čemu sam mnogo puta razmišljala poslije te ispovijedi.
Ukratko, rekao mi je da onda kada nam đavao ne može ozbiljnije nauditi, on čini što god može da nam ukrade naš mir. Ne samo što se toga jako teško otresti, nego je također taj život bez mira veoma brz put do grijeha, naročito do srdžbe i očaja. To se oboje nalazilo na mojemu popisu.
Postoji mnoštvo stvari koje nam u današnjemu svijetu mogu oduzeti mir, ali ne smijemo dopustiti đavlu da pobijedi.
Možda mi ne možemo promijeniti izvanjske događaje koji narušavaju naš mir, ali možemo promijeniti kako reagiramo. Možemo odlučiti na svijet gledati kroz prizmu zahvalnosti, a ne kroz prizmu manjka.
Posvuda se mogu čuti klišeji o zahvalnosti. Nemojte me pogrješno shvatiti – ja volim malo dobroga jesenskoga dekora za Dan zahvalnosti, koji može potaknuti na zahvalnost.
No iako se posljednjih godina sve više naglašavala zahvalnost, mislim da ne shvaćamo što je prava zahvalnost. Zahvalnost koju promiče naša kultura dotiče se samo površine stvari, dok nam naša vjera pokazuje njezine dubine.
Najviše sam zahvalna upravo na toj prizmi koju pruža naša vjera, jer i onda kada mi se čini da se svijet raspada, čak i onda kada je buka svijeta zaglušujuća – Bog je ovdje.
I tako, kada me svijet i đavao pokušavaju satrti, držim se istine koju propovijeda naša vjera, istine koju sam iskusila:
Kada na internetu vidim negativne komentare, prisjetim se ljudi čije je poslanje podržati dobro u drugima i razglašavati svijetu Božju dobrotu.
Kada vidim još naslova o seksualnome zlostavljanju od strane svećenika – u prošlosti ili u sadašnjosti – prisjetim se svećenika spremnih dati svoj život za Katoličku Crkvu:
svećenika koji su me u ispovjedaonici stvarno slušali, svećenika koji su mi svojom iznimnom radošću pokazali duboku ljubav prema svojemu pozivu, svećenika koji su pokazali nove dubine poštovanja prema Kristu u Euharistiji, svećenika koji ulažu trud radi naroda Božjega, čak i onih ljudi koji nisu njihovi župljani.
Kada vidim nejedinstvo u svijetu i u Crkvi, prisjetim se da se određeni sveci nisu baš najbolje slagali (na primjer, sveti Petar i Pavao), ali Bog je njih upotrijebio u njihovoj slomljenosti i nesavršenosti kako bi ustanovio Katoličku Crkvu koju danas poznajemo.
Kada se osjećam sama, obratim se Gospodinu u molitvi, znajući da je On uvijek sa mnom. (Krunica Božjega milosrđa usred dana odlično podiže moral.) A ako se i dalje osjećam sama, podsjetim se da postoji oblak svjedoka, koji su prošli kroz svoje vlastite kušnje, a koji sada sa svojega mjesta u raju kod Boga zagovaraju za mene i cijeli svijet.
Kada sam u iskušenju da očajavam o stanju u svijetu, prisjetim se da Bog može sve stvari upotrijebiti za dobro, ali samo ako mi surađujemo s Njegovom milosti. Uz to, prisjetim se da je ovaj život prolazan, i da smo mi stvoreni za više od ovoga svijeta.
Da, ovaj je svijet prolazan. Uvijek je bio takav. Mi smo naprosto blagoslovljeni što možemo iskusiti ovaj kratki život na zemlji, život za vrijeme kojega smo pozvani proslavljati i upoznavati svojega Boga, jer najveće za što možemo biti zahvalni jest sam Bog, i nada koju nam je dao – da ćemo jednoga dana možda biti s Njime u raju.
I zato nemojte dopustiti da vam đavao oduzme vaš mir. Držite se onoga tko je Knez mira, i odgajajte srce koje – čak i na najteže dane – posvuda vidi Njegovu dobrotu.
