Tijekom svete mise, na svetkovinu Sv. Petra i Pavla, 29. lipnja, u katedrali Srca Isusova u Sarajevu, nadbiskup metropolit vrhbosanski mons. Tomo Vukšić zaredio je za svećenike petoricu đakona.
Mons. Vukšić predvodio je misno slavlje u koncelebraciji s apostolskim nuncijem u Bosni i Hercegovini mons. Francisom Assisiem Chullikattom, provincijalom Franjevačke provincije Bosne Srebrene fra Zdravkom Dadićem, generalnim vikarom Vrhbosanske nadbiskupije mons. Slađanom Ćosićem i još 60-ak svećenika među kojima su bili poglavari i profesori iz Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa, Franjevačke teologije, Nadbiskupijskog misijskog međunarodnog sjemeništa Redemptoris Mater i Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Sarajevu te župnici župa iz kojih dolaze ređenici. Na svetoj misi sudjelovale su redovnice raznih kongregacija te roditelji, braća, sestre i rodbina ređenika, župljani iz rodnih župa ređenika i drugi vjernici. Asistenciju kod oltara i liturgijsko pjevanje predvodili su bogoslovi, kolege ređenika iz spomenutih bogoslovnih sjemeništa, javlja portal nedjelja.ba.
Događaj u Cezareji Filipovoj
Uvodeći u misno slavlje, nadbiskup je Tomo pozdravio sve nazočne. Poseban pozdrav uputio je predstavniku Svetog Oca u BiH, nunciju Chullikattu i povincijalu fra Zdravku. Nakon što su rektor Nadbiskupijskog misijskog međunarodnog sjemeništa Redemptoris Mater Michele Capasso i meštar franjevačkih bogoslova fra Danijel Nikolić predstavili kandidate za svećeničko ređenje te zajamčili da ih kršćanski puk, koji je pitan, i odgovorne osobe smatraju dostojnim, mons. Vukšić uputio je prigodnu propovijed na početku koje je kazao kako je pojava Isusa Krista, njegovo djelovanje i nauk, njegova osobnost, pronicljivost ljudskih nakana i osobna skromnost, njegov način raspravljanja i općenito odnos prema ljudima malo koga od njegovih suvremenika, koji su ga imali prigodu upoznati, ostavljali su ravnodušnima. Potom je propovjednik podsjetio na događaj u Cezareji Filipovoj kada je Isus vjerojatno iznenadio svoje učenike pitavši ih što ljudi pričaju o njemu, odnosno što misle tko je on.
“Iz odgovora koji su Isusu dali njegovi učenici, proizilazi najprije saznanje da su također oni bili vrlo znatiželjni, osluškivali govorkanja o Isusu, a vjerojatno, barem ponekad, sudjelovali u raspravama s pobožnim židovskim narodom te od tih ljudi slušali i saznavali razna mišljenja o tomu tko je njihov učitelj. I upravo zahvaljujući takvom ponašanju apostola, moguće je iz njihovih odgovora, koje bilježi evanđelista Matej, razabrati da su u tom času među pobožnim ljudima postojala barem četiri različita mišljenja o Isusu”, tumačio je nadbiskup Vukšić, kazavši kako su jedni mslili da je Isus ustvari neka pojava Ivana Krstitelja, dok su pak drugi pobožni Židovi smatrali da se s onoga svijeta možda vratio prorok Ilija, treći opet da je moguće da bi to bio Jeremija, a četvrti su pretpostavljali da se radilo o nekom drugom proroku.
“A vi, što kažete tko sam ja?”
“No, Isusa ustvari nisu zanimala sva ta mišljenja različitih grupa u narodu, već mu je ovaj razgovor s učenicima poslužio kao uvod da bi njima postavio pitanje: ‘A vi, što kažete tko sam ja?’ Odnosno, pravi cilj cijeloga Isusova razgovora bila je njegova želja čuti odgovor apostola na postavljeno pitanje. Stoga su riječi apostola Petra, koji je prihvatio izazov i u ime cijele tadašnje zajednice Isusovih učenika rekao; ‘Ti si Krist Pomazanik, Sin Boga živoga’, kruna dotadašnjeg Isusova odgajanja i poučavanja učenika”, naglasio je propovjednik, podsjetivši kako je još Sveti Augustin pisao i propovijedao te ustvrdio kako Isus ne poziva najbolje, najsposobnije i najsvetije, nego hoće da oni, koje poziva, to postanu i budu.
U nastavku svoje propovijedi nadbiksup je kazao kako zapravo ostaje tajna zašto Bog poziva baš određene osobe i kako ne postoji iscrpan odgovor na pitanje zašto Isus poziva baš njih, a ne neke druge osobe. “Vas je, draga braćo, Isus pozvao, a vi ste mu slobodno odgovorili, izabrali ste Njega i dali pristanak na njegov poziv. No, kako je govorila Sveta Terezija Avilska, uza svaki izbor nečega ili nekoga povezano je odreknuće od nečega ili nekoga. Tako je u životu, u obitelji, u braku. Tako je i kod izbora svećeničkoga poziva. I samo onaj svećenik, koji to shvati i primijeni, na putu je da ostvari cilj o kojemu je pisao Sveti Augustin”, potaknuo je vrhbosanski nadbiskup.
Mladomisnički blagoslov
Nakon propovijedi uslijedio je obred svećeničkog ređenja tijekom kojeg su nazočni molili Litanije svih svetih, a vrhbosanski nadbiskup položio je ruke na glave ređenika. Nakon što su župnici rodnih župa pomogli novozaređenim svećenicima staviti štolu i obući misnicu, nadbiskup Vukšić pomazao im je dlanove svetim uljem i predao im u ruke pliticu s hostijom i kalež s vinom te sa svakim do njih izmijenio cjelov mira. Potom je nastavljeno misno slavlje.
Na kraju svete mise, mons. Vukšić čestitao je novozaređenim svećenicima i predao im potvrde o ređenju. Završno su novozaređeni svećenici podijelili svoj mladomisnički blagoslov svima u sarajevskoj katedrali.
Liturgijsko pjevanje animirao je mješoviti zbor pod ravnanjem maestra fra Emanuela Josića.
Među kandidatima za red prezbiterata trojica su članova Neokatekumenskog puta koji su zaređeni za Vrhbosansku nadbiskupiju:
Jesus Antonio Gazquez Hernandez – Rođen je 21. ožujka 1993. u Alcantarillu, Murciji u Španjolskoj, od oca Miguela Gazquez Cremades i majke Cataline rođ. Hernandez Nicolas. Kršten je 29. svibnja 1993., a sakrament potvrde primio je 15. lipnja 2012. Maturirao je 2011. u Murciji gdje je upoznao Neokatekumenski put te je 2008. ušao u zajednicu gdje je sazrijevao njegov poziv. U sjemeništu u Vogošći je od 2013. Filozofsko-teološki studij započeo je akademske godine 2013./2014. i završio na KBF-u u Sarajevu gdje je diplomirao 19. listopada 2020. Đakonski praktikum obavio je u župi Sv. Josipa u Zenici.
Mislav Anton Botica – Rođen je 20. studenoga 1996. u Splitu, od oca Ivana Botice i majke Tomislave rođ. Jurić. Kršten je 25. svibnja 1997., a sakrament potvrde primio je 5. svibnja 2013. Osnovnu školu završio je u rodnom gradu, kao i Treću gimnaziju 2015. U neokatekumensku zajednicu ušao je 2009. Članom sjemeništa u Vogošći je od 2015. Filozofsko-teološki studij započeo je akademske 2015./2016. i završio na KBF-u u Sarajevu gdje je diplomirao 18. listopada 2021. Đakonski praktikum obavio je u župi Uzašašća Gospodinova u Novom Travniku.
Nilson Gerardo Andrade Ibarra – Rođen je 6. srpnja 1994. u Garzon-Huili, u Kolumbiji od oca Gerarda Aadrade i majke Felise rođ. Ibarra. Kršten je 4. veljače 1996., a sakrament potvrde primio je 25. listopada 2009. Maturirao je 2011. u jezičnoj gimnaziji u Kolumbiji. U Garzonu je upoznao Neokatekumenski put te je 2009. ušao u zajednicu. Najprije je 2012. godinu dana boravio u sjemeništu Redemptoris Mater u Bogoti (Kolumbija), a članom sjemeništa u Vogošći je od 2014. Filozofsko-teološki studij započeo je akademske 2015./2016. i završio na KBF-u u Sarajevu gdje je diplomirao dana 18. listopada 2021. Đakonski praktikum obavio je u župi Sv. Ante u Žepču.
Za Franjevačku provinciju Bosnu Srebrenu zaređeni su:
Fra Hrvoje Žabić – Rođen je10. listopada 1998. u Novoj Biloj. Sin je Ive i Jadranke rođ. Filipović. Dolazi iz župe Vitez, a porijeklom iz župe Brajkovići. Osnovnu školu završio je u KŠC-u u Travniku (2004.-2013.). Nakon toga odlučio se za franjevački poziv i otišao je u Franjevačko sjemenište u Visoko gdje je maturirao u Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji (2013.-2017.). Franjevački habit obukao je 16. srpnja 2017. u Kraljevoj Sutjesci. Godinu novicijata 2017/2018. proveo je u samostanu Sv. Petra i Pavla na Gorici u Livnu. Prve zavjete položio 1. srpnja 2018. Iste godine upisao je Franjevačku teologiju u Sarajevu. Svečane zavjete položio je 4. listopada 2022. u župi Dobrinja – Sarajevo. Filozofsko-teološki studij završio je na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu 27. lipnja 2023. Đakonski praktikum obavio je u župi Blažene Djevice Marije Anđeoske u Sesvetskoj Sopnici (Hrvatska).
Fra Danijel Lukić – Rođen je 27. ožujka 1999. u Novoj Biloj. Sin je Željka i Sanele rođ. Begović. Dolazi iz župe Busovača. Osnovnu školu završio je u Busovači (2005.-2013.). Nakon toga odlučio se za franjevački poziv i otišao je u Franjevačko sjemenište u Visoko gdje je maturirao na Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji (2013.-2017.). Franjevački habit obukao je 16. srpnja 2017. u Kraljevoj Sutjesci. Godinu novicijata 2017./2018. proveo je u samostanu Sv. Petra i Pavla na Gorici u Livnu. Prve zavjete položio 1. srpnja 2018. Iste godine upisao je Franjevačku teologiju u Sarajevu. Svečane zavjete položio je 4. listopada 2022. u župi Dobrinja – Sarajevo. Filozofsko-teološki studij završio je na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu 27. lipnja 2023. Đakonski praktikum obavio je u župi Sv. Juraja u Vitezu.
Sva petorica kandidata za prezbiterat đakonsko su ređenje imali u sarajevskoj katedrali Srca Isusova 15. listopada 2023. te su pohađali Pastoralnu đakonsku godinu na razini BK-a BiH.
