Na Sveta tri kralja u mnogim se domovima radi ovo – a malo tko zna pravo značenje
Uz svetkovinu Bogojavljenja, u narodu poznatu kao Sveta tri kralja, diljem svijeta vežu se brojni običaji koji spajaju vjeru, obitelj i stol. Ovaj blagdan podsjeća na dolazak mudraca s Istoka koji su se došli pokloniti novorođenom Isusu, ali je kroz stoljeća poprimio i bogatu kulturnu dimenziju.
Jedan od najpoznatijih i najslađih običaja jest Kraljevski kolač – posebna poslastica koja se u katoličkoj tradiciji priprema upravo u vrijeme Bogojavljenja. Kolač je najčešće oblikovan poput krune, kao znak kraljevskog dostojanstva Krista, ali i Tri kralja koji su mu došli iskazati čast.
Posebnost ovog kolača krije se u njegovoj unutrašnjosti. U tijesto se tradicionalno stavlja mala figurica – danas najčešće beba – koja simbolizira novorođenog Isusa. Osoba koja u svom komadu pronađe figuricu postaje „kralj dana“ te prema običaju ima čast (ili obvezu) pripremiti kolač sljedeće godine ili za iduće okupljanje.
Korijeni ove tradicije sežu duboko u prošlost. Smatra se da su Kraljevski kolači nastali iz starijih zimskih običaja, u kojima su se u kolače skrivali predmeti kao znak blagoslova i sreće. Tijekom srednjeg vijeka u Francuskoj i Španjolskoj ovaj se običaj snažno povezao s blagdanom Bogojavljenja, a s vremenom se proširio diljem Europe i Novog svijeta.
Danas postoje brojne varijante Kraljevskog kolača.
U Francuskoj se priprema od lisnatog tijesta s bademovom kremom, dok se u Španjolskoj radi o slatkom kruhu ukrašenom kandiranim voćem. U New Orleansu kolač je bogato obojen ljubičastom, zelenom i zlatnom bojom te je postao neizostavan dio razdoblja do Pepelnice.
U Grčkoj i Cipru u kolač se stavlja kovanica, u Portugalu su česti orašasti plodovi, dok se u Bugarskoj priprema slana verzija koja se poslužuje i na vjenčanjima.
Iako se običaji razlikuju, poruka ostaje ista: Bogojavljenje je dan kada se slavi Kristovo očitovanje svijetu, a obiteljski stol postaje mjesto zajedništva, blagoslova i radosti.
Sveta tri kralja tako nisu samo završetak božićnih blagdana, nego i poziv da se, poput mudraca, ponovno zapitamo koga i što tražimo u svom životu.
