NAŠ NAJGORLJIVIJI NEBESKI ZAGOVORNIK Molitva sv. Josipu za sretnu smrt
Donosimo vam molitvu svetom Josipu za sretnu smrt koja nam može pružiti utjehu dok čekamo vlastitu smrt. Nikad ne znamo kada će doći trenutak naše smrti i zato učinimo sve što možemo kako bismo se pripremili za taj dan.
Otajstvo smrti može stvoriti veliku tjeskobu kod svake osobe, posebno kada se nalazi na smrtnoj postelji. Ne znamo što će nam se dogoditi kad umremo, nadamo se i molimo da će se naša duša pridružiti Bogu u vječnom blaženstvu. Jedan svetac koji nam može olakšati strahove je sveti Josip, zaštitnik sretne, mirne smrti.
Iako nitko ne zna sa sigurnošću kada je sveti Josip umro, većina biblijskih učenjaka vjeruje da je Josip umro prije Isusova raspeća. Imajući to u vidu, mnoge tradicije vjeruju da je Josip umro u naručju ili prisutnosti Isusa i Marije. To je predivna slika, ona koja je navela Crkvu da proglasi Josipa zaštitnikom sretne smrti.
Molitva blaženog Leona Dehoa: O smrti sv. Josipa i uvjetima za našu sretnu smrt
Sv. Josip je oduvijek bio prepoznat kao uzor i zaštitnik sretne smrti. Budući da je umro u Isusovom naručju i pod Marijinim pogledom, imao je najslađu i najsvetiju smrt. Sv. Josip je bez sumnje već bio umro kada je tridesetogodišnji Isus počinjao svoj javni život. Evanđelje nam to daje shvatiti. Kad je Isus propovijedao u Nazaretu njegovi sugrađani su govorili. “Nije li ovo sin Josipov”. Josip je umro Isusu u naručju.
On se za njega sinovski brinuo, a Marija ga je skrbila kao sestra i zaručnica. O lijepe li i sretne smrti, kako se može na njoj samo zavidjeti. Josip je ponavljao zadnje pozdrave: “Isuse, Marijo! Isuse, Marijo!” Crkva gleda na te zazive kao ideale zadnjih osjećaja umirućih. Uvjeti za ostvariti dobru smrt po zagovoru sv. Josipa.
Prvi uvjet: Poniznost i molitva. Kako je sv. Josip bio ponizan pred Bogom i ljudima. Izgubio se u Evanđelju. Niti jedna njegova riječ nije ostala zapisana. Ljubio je skroviti život, sabranost i molitvu. Ali Bog je obećao da će uzdići ponizne i njima dati svoje milosti. Mi se bojimo da će nas naši grijesi odvesti u propast, ponizimo se. Počnimo ispovjediti naše grijehe, prihvatimo poniženja koja nam Providnost šalje.
Drugi uvjet: Ljubimo Riječ Božju, duhovnu i pobožnu literaturu. Sv. Josip je sigurno skupa s Isusom i Marijom čitao Sveto Pismo. S njima je išao u sinagogu i hram. Mi smo možda do danas zanemarili prakse pobožnosti ili smo ih loše obavljali, nastojmo shvatiti dobre pouke i čitajmo dobre knjige, pogotovo svetačke. Sv. Augustin i toliki drugi su u njima našli prigodu za obraćenje i početak spasenja.
Treći uvjet: Ljubav prema Isusu Kristu. Sv. Josip je bio sav obuzet ljubavlju prema Isusu. Odveo ga je u Egipat kako bi ga spasio. Tražio ga je u hramu kad ga je bio izgubio. Cijeli svoj život je potrošio radeći za njega. Mi nemamo vidljivog Isusa s nama, ali zato imamo Euharistiju. A Isus je obećao vječni život onima koji ga budu primali. O slabi i nesavršeni kakvi jesmo, idimo Isusu. Primajmo ga, nakon što smo se dobro ispovjedili, pa ako i ne kušamo utjehe i osjećajne gorljivosti. Ustrajmo u pričešćivanju, to će nas spasiti.
Četvrti uvjet: Sjećanje na Isusove muke i strpljenje u našim patnjama. Za nas su Isusove patnje sažete i predstavljene u Križu. Sv. Josip nije bio na Kalvariji, ali je on vidio Isusa kako je trpio u Betlehemu, u patnjama progonstva, u naporima radionice i uvijek je pored njega i s njime radio i trpio. Kontemplirajmo Raspetoga, zagrlimo ga i strpljivo podnosimo naše muke.
Peti uvjet: Ljubav prema bližnjemu. Blago milosrdnima jer će zadobiti milosrđe. Sv. Josip je bio dobar i požrtvovan. Teško je radio kako bi prehranio Isusa i Mariju i pomagao najsiromašnijima. Učinimo kakvo djelo milosrđa pogotovo ono koje od nas zahtjeva ljubav.
Šesti uvjet: Želja i briga o čistoći savjesti. Sv. Josip je kako nam kaže Evanđelje bio pravedan. Njegova praslika je bio Josip sin Jakovljev iz Staroga Zavjeta, uzor nevinosti i čistoće. Svetu smrt.
