Molitva je zaštita – Ali od čega?
Ako se s vremena na vrijeme osjećamo svladani time koliko je život bezdan, to može biti zato što u svom životu ne ostavljamo dovoljno mjesta za molitvu. Jer, kako je primijetio sveti Ivan Pavao II., “molitva je otkrivenje onog ponora koji je srce ljudskog bića – dubine koja dolazi od Boga i koju samo Bog može ispuniti.” Bezdan pobjeđujemo ispunjavajući ga molitvom.
Po samoj svojoj zamisli, molitva je namijenjena zaštiti nas. Katekizam nas uči da je “molitva borba protiv posesivnog i dominantnog ja” (2730). A dominantno ja bi se ponašalo poput odbjeglog vlaka koji pravi pustoš osim ako ne postoji nešto što bi ga zaustavilo. Molitva nas štiti od najgorih aspekata nas samih, oslobađajući nas da živimo ono što smo istinski, piše Aleteia.
“Što se dublje prepuštam Bogu”, kaže sluga Božji Romano Guardini, “što mu potpunije dopuštam da prodre u moje biće, to on snažnije stječe vlast nada mnom, to više postajem ja.” Prioritet molitve u kršćanskoj vjeri ukazuje na nepobitnu činjenicu: Da bih bio ja, trebam Netko drugi. Bez molitve moj život brzo postaje rascjepkan.
Ne zaboravite drugi zakon termodinamike: postoji prirodna tendencija svakog izoliranog sustava da degenerira u neuređenije stanje. Drugim riječima, stvari uvijek idu iz reda u nered. Ono što to sprječava je neka snaga koja održava dobar red. “Samo zapovijed slavljenja Gospodina integrira čovjeka i spašava ga od beskrajnog raspada” (KKC 2114).
U molitvi nam je osigurana sigurnost i učvršćenje koje bi inače bilo izvan nas. „Molitva preobražava onaj dio našeg života koji nas opterećuje i slama, te mijenja narav ovog siromaštva. Preobražava tu potrebu, taj nedostatak, to siromaštvo u ovisnost o Nekom drugom.”
