Moliti za mrtve je posljednje i najveće duhovno djelo milosrđa
Moliti za mrtve je posljednje i najveće duhovno djelo milosrđa. Po njegovoj milosti i njegovom pomoći duše dolaze do slave koju im je Bog pripremio od postanka svijeta
Kolika je vrijednost jedne molitve? Rekao bih da je mnogo veća nego što itko od nas može zamisliti. Molitva mijenja stvari, ponekad na očit način, ali češće na suptilan, pa čak i paradoksalan način. Ona je sigurno važna, čak i kad njezin učinak ne osjetimo odmah. Možda nas je upravo zato Isus učio da uvijek molimo i nikad ne sustajemo (usp. Lk,18,1). Sv. Pavao slično je poručio jednostavnim pozivom: „Bez prestanka molite” (1 Sol 5,17). Sv. Jakov upozorava: „Nemate jer ne ištete.” (Jak 4,2)
Molitva za žive veliko je i čudesno duhovno djelo milosrđa. Ona je vrjednija od zlata i bisera. Kolika je vrijednost jedne molitve? „Mnogo može žarka molitva pravednikova.” (Jak 5,16) Molitva može zaustaviti rat, izliječiti, obratiti, donijeti mir i radost, i dozvati milosrđe – slatko, potrebno, prelijepo milosrđe. Molitva je neprocjenjivo blago.
Možda će jedna od najvećih radosti u raju biti kada vidimo koliko su razlike učinile naše molitve, čak i one izrečene u nesabranosti i bez mnogo razmišljanja. Možda će jedna naša jednostavna rečenica na kraju desetka krunice – „Očuvaj nas od paklenoga ognja, i dovedi u raj sve duše” – doći do srca neke izgubljene duše i potaknuti je da se odazove blagom Božjem pozivu da se vrati.
Zamislite da vam u raju priđe baš taj grešnik i kaže: „Nismo se poznavali, ali tvoja je molitva došla do mene, i Bog je svojom moći djelovao na mene.” Zamislite radost brojnih takvih susreta u raju. Zamislite i kome ćete vi radosno zahvaljivati za njihove molitve – ljudima koje poznajete, ali i nekima koje nikada niste sreli. No oni su molili, i snaga njihovih molitava došla je do vas.
Malo je onih koji sumnjaju u važnost molitve za žive, ali molitva za pokojne je duhovno djelo milosrđa koje je posljednjih nekoliko desetljeća zanemareno. Danas mnogi katolici „preskaču korak” kad im umre bliska osoba. Često se odmah izjavljuje da je pokojnik „u raju” ili „na boljem mjestu”. No Sveto pismo ne kaže da kad umremo, odmah idemo u raj. Ne, ne idemo. Prvo je na redu postaja pred Kristovim sudištem.
U Poslanici Hebrejima stoji: „I kao što je ljudima jednom umrijeti, a potom na sud […]” (Heb 9,27). Sv. Pavao još piše: „Jer svima nam se pojaviti pred sudištem Kristovim da svaki dobije što je kroz tijelo zaradio, bilo dobro, bilo zlo.” (2 Kor 5,10)
Naši dragi pokojnici idu pred sudište Kristovo, i zbog toga se doista moramo moliti!
Koja je presuda za one koji su vjerno živjeli? U tim slučajevima presuda nije samo o konačnom odredištu – raju ili paklu. Presuda će biti nešto poput: „Je li moje djelo u tebi potpuno?”
Gospodin nam je svima obećao: „Budite dakle savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski!” (Mt 5,48) Prelijepo obećanje! No većina nas zna da trenutno nismo u takvom stanju. Kad bismo danas umrli, jasno je da će biti još mnogo posla. Kada svoje voljene pokojnike, vjernike, šaljemo pred sudište, iako ih šaljemo s nadom, svjesni smo da će možda trebati još usavršavanja. Pročišćenje je nužno prije ulaska u raj, a o raju Sveto pismo kaže: „U nj neće unići ništa nečisto.” (Otk 21,27)
Opet, za to se vrijedi moliti. To je veliko djelo milosrđa koje možemo učiniti za svoje voljene pokojnike – sjećati ih se s ljubavlju i moliti riječima sv. Pavla: „Onaj koji otpoče u vama dobro djelo, dovršit će ga do Dana Krista Isusa.” (Fil 1,6) Često se molite za duše u čistilištu. Za njih tamo sigurno ima radosti, jer znaju da su na putu prema raju, ali ima i patnji, koje moraju doći s pročišćavanjem. Sv. Pavao kaže o čistilištu: „Svačije će djelo izići na svjetlo.
Onaj će Dan pokazati jer će se u ognju očitovati. I kakvo je čije djelo, oganj će iskušati. Ostane li djelo, primit će plaću onaj tko ga je nazidao. Izgori li čije djelo, taj će štetovati; ipak, on će se sam spasiti, ali kao kroz oganj.” (1 Kor 3,13-15) Da, tamo ima ognja, ali hvala Bogu što je to oganj koji liječi. Ima i suza, jer Sveto pismo kaže (o mrtvima) da će im Isus „otrti svaku suzu s očiju” (Otk 21,4).
Kako se utješne i milosrdne naše molitve zasigurno čine našim voljenima koji su umrli! Naše su molitve sigurno poput blagoga vjetra koji ubrzava njihov put prema nebu!
Moliti za mrtve je posljednje i najveće duhovno djelo milosrđa. Po njegovoj milosti i njegovom pomoći duše dolaze do slave koju im je Bog pripremio od postanka svijeta.
