Molite kao svetac: Kako napraviti svakodnevni ispit savjesti i zašto je to važno
Stoljećima su bezbrojni sveci poučavali svoje sljedbenike maloj praksi koja traje doslovno nekoliko minuta svaki dan: ispitu savjesti.
Kao Kristovi sljedbenici, dobili smo ogroman dar u Zajedništvu svetih: muškarci i žene koji su slijedili Krista prije nas! Crkva trijumfalna! Gledamo svetog Ivana Pavla II., svetu Malu Tereziju, svetog Maksimilijana Kolbea i nebrojene druge – i vidimo njihova herojska djela svetosti i kreposti. Zatim, gledamo sebe i svoje postupke, padajući pred istim iskušenjima kao jučer. Gubimo strpljenje, zanemarujemo svoju molitvu, živimo život pod pokličem “Neka bude volja moja!” Pred nama je dug put.
Ali, kada gledamo svece, ono što često zaboravljamo vidjeti su male stvari, male radnje svakoga dana – sićušni koraci na putu do svetosti. Male stvari su te koje nas pripremaju za velike. Stoljećima su bezbrojni sveci poučavali svoje sljedbenike maloj praksi koja traje doslovno nekoliko minuta svaki dan: ispitu savjesti. Sveti Ignacije Lojolski, svakako jedan od poznatijih pobornika ispita, smatrao je da je to Božji dar.
Sveti Josemaría Escrivá je napisao: “Ispit savjesti: svakodnevni zadatak. Knjigovodstvo nitko u poslu nikada ne zanemaruje. I ima li posla koji vrijedi više od posla vječnog života?”
Dakle, što je svakodnevni ispit savijesti? To je metoda molitve koja traje oko pet minuta na kraju svakog dana. Započinjemo molitvenim razmišljanjem o našem danu, prisjećanjem svojih misli, riječi i djela, a zatim odgovaramo izražavanjem zahvalnosti Bogu za njegove blagoslove, moleći za milost za naše grijehe i moleći za milost da bolje živimo sutra. Potrebno je nekoliko minuta da prepoznamo Božju prisutnost u našim životima i odgovorimo u skladu s tim.
Da upotrijebim još jedan veliki citat svetog Josemarije Escrive: “Ili ćemo naučiti pronaći našeg Gospodina u običnom, svakodnevnom životu, ili ga nikada nećemo pronaći.”
Ljepota i snaga večernjeg spita savijesti je u tome što s vremenom rastemo u spoznaji sebe. Postajemo svjesniji prilika koje nas navode na grijeh, slabosti koje moramo ojačati i vrlina koje su nam najpotrebnije. Po svojoj zamisli, ova molitva daje Gospodinu prostor da prolije svoje svjetlo na ono što trebamo rezati i gdje trebamo rasti. Večernji ispit savijesti također je plodna nadopuna redovitoj ispovijedi, čineći ga dublje spoznajemo gdje smo pogriješili i sagriješili. Prepoznajemo svoju slomljenost, ne da bismo se valjali u njoj, nego da bi nas Isus Krist, božanski Liječnik, mogao izliječiti. Te milosti ozdravljenja čekaju nas u sakramentu ispovijedi. Ali zašto?
Nadamo se da gledajući unatrag na to kada smo činili ili nismo vršili Božju volju, možemo razviti vještinu gledanja naprijed – prepoznavanja Njegove volje i djelovanja po njoj. Dug je put između onoga gdje smo danas i onoga kamo želimo ići: neba. Čineći večernji ispit savijesti, pozivamo Gospodina u naš svakodnevni život. Uz njegovu pomoć, možemo početi vidjeti sebe onako kako nas Bog vidi, i Njegovom milošću, možemo mu odgovoriti brže, češće i gorljivije.
Ovaj proces nije nešto što se samo događa. I, to se sigurno ne događa našom vlastitom snagom. Moramo pronaći vremena za razmišljanje, pustiti Boga u svoje srce i odlučiti ispraviti svoje putove. Bez ove vrste namjernosti, samo ćemo lebdjeti.
Kako kaže G.K. Chesterton je napisao: “Mrtva stvar može ići niz struju, ali samo živa stvar može ići protiv nje.” Dakle, u ovom razdoblju vašeg života, kako ćete se približiti Gospodinu? Stvorite naviku večernjeg ispita savijesti i vidite što će se dogoditi.
