Isusova poruka mističarki:“Kada bi ljudi mislili na blago koje imaju na raspolaganju mogli bi osloboditi na tisuće duša koje…
Isus: Kada bi ljudi mislili na Predragocjenu Krv… Službenica Božja Marija Rosa Carafa iz plemenite napuljske obitelji je umrla 1890.g. Gajila je u životu posebno pobožnost Krvi Kristovoj i puno molila za duša u Čistilištu. Jedan put na Dušni dan Isus joj je u viđenju pokazao Čistilište. More kao od plamena se pokazalo njenom prestrašenom pogledu, a Isus joj je rekao: “Kćeri moja imaš na raspolaganju veliko sredstvo za ugasiti ovaj plamen. Uzimaj Krv iz moga Srca i njome škropi duše u Čistilištu”.
“Kada bi ljudi mislili na Predragocjenu Krv, blago koje imaju na raspolaganju mogli bi osloboditi na tisuće duša koje ovdje trpe”.
Ona tako učini i vidje mnoge svete duše kako kao neke svjetleće zvijezde uzlaze u Nebo. Tada službenica Božja reče Isusu: “Gospodine, želim osloboditi sve ove duše”. A Isusu joj odgovori: “Kada bi ljudi mislili na Predragocjenu Krv, blago koje imaju na raspolaganju mogli bi osloboditi na tisuće duša koje ovdje trpe”.
U 17. stoljeću, u benediktinski samostan Santa Maria de Montserrat u Kataloniji, benediktinskom opatu Millánu de Mirandu došla je uplakana djevojčica. Tražila je od njega da prikaže tri svete mise za dušu njezinog preminulog oca.
Djevojčica je bila u potpunosti uvjerena kako će tri svete mise ubrzati put njezinog oca od čistilišta do raja i tako ublažiti njegove trenutne patnje u čistilištu.
Dirnut njezinom vjerom opat je prikazao misu za njezinog oca već sutradan.
Tijekom svete mise djevojčica je klečala. U jednom trenutku ugledala je oca u blizini oltara gdje je opat držao svetu misu. Opisala je kako je njezin otac bio okružen strašnim plamenovima te smješten na zadnjoj stepenici ispod oltara.
Opat je čuo što je djevojčica vidjela te ju je zamolio da stavi komadić platna na tu stepenicu gdje je vidjela oca da kleči. Stavivši platno odmah se, na iznenađenje svih prisutnih koji su gledali ovo čudo, zapalilo. Ovaj događaj protumačen je kao pročišćenje njezina oca plemenom čistilišta.
Prikazana je i druga misa za dušu ovog čovjeka. Njegova kćer opet ga je ugledala na svetoj misi. Ovaj put je bio korak do đakona i bio je odjeven u živopisno obojano odijelo, kako je opisala djevojčica. U ovoj fazi otac je još bio u čistilištu, ali ga više nije doticao plamen čistilišta.
Na trećoj svetoj misi vidjela je oca zadnji put. Tijekom euharistijskog slavlja ugledala ga je obučenog u bijelo odijelo, bijelo poput snijega. Potom, po završetku svete mise, dogodilo se nešto izvanredno. Djevojčica je uskliknula: Eno mog oca, odlazi, diže se prema nebu”. Nakon ovog događaja znala je i bila mirna jer otac joj je primljen u Kraljevstvo nebesko.
Hoćemo li i mi biti neosjetljivi na patnje tolikih koji čekaju na naše molitve u Čistilištu? Razmišljajmo i o tome da su duše iz Čistilišta uvijek čudesno pomagale svojim zagovorom onima koji su se za njih molili.
