Moćno svjedočanstvo: Čudesno ozdravila od raka nakon što joj se ukazao sv. Josip – evo što joj je rekao
Priča o istinskoj vjeri i pravoj predanosti, koju čak ni bolest ne pogađa. Neočekivani posjet pokraj bolesničkog kreveta i nekoliko jednostavnih riječi koje ispunjavaju ženino srce ljubavlju i nadom.
“Ja sam stolar u samostanu” – bile su to riječi koje je sestra Maria Geltrude čula od tog čovjeka.
Isusa, koji je oduvijek želio da ga zovu “sinom Josipovim”, odgojio je čovjek kojeg je, poput Marije, Bog izabrao za formiranje njegove obitelji. Evanđelja malo govore o Josipu osim u vremenu koje je ograničeno na vrijeme prije i poslije Isusova rođenja, ali to je bilo dovoljno da on uđe u srca svih nas, ne samo kao Isusov otac “na zemlji”, nego također, kao zaštitnik svih obitelji.
Mnogo je svetaca koji su mu se tijekom stoljeća obraćali ili su mu iskazivali veliku pobožnost. Ali i jednostavni vjernici i religiozni ljudi koji su upravo od sv. Josipa tražili pomoć. Ovo je svjedočanstvo o redovnici koja je imala jaku vjeru i veliku odanost prema Josipu.
Sestra Maria Geltrude i njezina pobožnost prema zaštitniku Crkve
Zvala se sestra Maria Geltrude od Isusa Nazarenskog i živjela je u samostanu klarisa u Toskani. Tri godine nakon redovničkih zavjeta 1868. obolila je od raka. Liječnici više nisu znali što učiniti da joj pomognu izdržati ovu bolest. Bilo je neizlječivo i časna sestra je mnogo patila. Tog jutra 8. ožujka, dok su njezine druge sestre bile na misi, ona je, nepokretna u krevetu, ugledala vrata svoje sobe kako se otvaraju i ulazi neki muškarac. Bio je sam, nitko ga nije pratio, kako je nalagalo samostansko pravilo. “Ja sam stolar samostana” – rekao je i, uzevši obližnji stolac, sjeo pokraj kreveta sestre Marije Geltrude.
“Što ti je?” – upitao ju je taj čovjek. Sestra Maria je odgovorila: “Kažu da sam teško bolesna i da se ništa ne može učiniti.” Odgovor misterioznog gosta bio je, za časnu sestru, neočekivan: “Uzdajte se u Boga”. Zatim je ustao i otišao. “
Čuđenje časne sestre bilo je takvo da joj je ostao utisnut jedan detalj: imao je dva oka sjajna poput zvijezda i ruke toliko bijele da nije mogao izgledati kao stolar. Kad je časna medicinska sestra stigla u njezinu sobu, vidjela je da stolac nije na mjestu. Pitala je sestru Mariju Geltrude tko je dolazio, a ona im je ispričala o posjetu “samostanskog stolara”. Sestra je odgovorila: “Stolar? Ali nitko nije mogao ući, ključeve samostana drži poglavarica.” Ali sestra Maria je bila odlučna: “Da, i on je također sjedio ovdje i rekao mi da se uzdam u Boga.”
Misleći da je to trenutak delirija, časna sestra je otrčala do majke opatice da joj kaže što se dogodilo. Opatica je znala da je sestra Maria Geltrude bila jako odana svetom Josipu, toliko da mu se žarko molila tijekom svoje bolesti, čak je tražila i ozdravljenje za jednog od njegovih blagdana. Zbog toga je utrčala u sobu bolesnice, uzela dva stolca i kleknuo: “Sveti Josipe, ako si ti jutros doista došao, pokaži mi na kojem si stolcu sjedio?” A onda se jedan od stolaca počeo pomicati. Majka opatica i ostale sestre vidjele su čudo, zagrlile stolicu i plačući počele slaviti Boga za milost koju je udijelio sestri Mariji Geltrudi i cijeloj samostanskoj zajednici. Časna sestra je ozdravila i živjela u izvrsnom zdravlju u skrovitom životu molitve i jednostavnosti. UmrlaMoli se svetom Josipu i postiže čudo ozdravljenja od bolesti je na Veliki četvrtak 1920. godine.
