Mnoge psihičke bolesti su produkt…
Mnoge psihičke bolesti su produkt nikad ispovjeđenih grijeha. Grijeh je otrovna tvar u čovjekovom umu i duši. Ako se ne povrati, uništava psihičku, mentalnu i duhovnu cjelovitost osobe.
Na primjer, mržnja koja boravi u srcu čovjeka uzrok je gubitka sna, mira i spokoja. A, po meni, uzrok je i tjelesnih bolesti. Mržnja povećava tlak. Isus kaže uzetomu: „Ustani i hodaj. Otpuštaju ti se grijesi!” Isus ozdravlja duh i tijelo uzetoga. Grijeh, koji je uvijek nedostatak ljubavi prema Bogu, samome sebi i bližnjemu, paralizira srce i čini ga nesposobnim da ljubi. Grijeh je kao čelični obruč koji nastaje oko srca. Srce bi htjelo ići prema drugome kako bi ga zagrlilo, ali ne može.
Duh Sveti, kojega primamo u Sakramentu Ispovijedi, slama čelični obruč koji sprječava ljudsko srce da se daruje s ljubavlju. Nažalost, katolici najviše zlorabe upravo Sakrament Ispovijedi. A to je zato što se više ne vjeruje u Istinu grijeha. Kad se oduzme Istina iz grijeha, nema se više potrebe za traženjem oprosta od Boga i od bližnjega, već se osjeća poticaj da se o vlastitim grijesima priča u prisustvu psihologa, uvjereni da ih on može izbrisati.
Budući da je grijeh duhovna stvarnost, čovjek ga ne može izbrisati. Čitajući ovo što sam upravo napisao, neki čitatelj će mi reći: „Eto zašto ne idem k svećeniku po oprost!” Pa, nije svećenik onaj koji briše moje i tvoje grijehe, već Krist preko Crkve. Sestra Faustina u svom dnevniku prepričava kako je, dok ju je svećenik odrješivao u ime Oca, Sina i Duha Svetoga, vidjela Isusa iza svećenika kako joj oprašta grijehe; naravno, ne teške grijehe (opaska: otac Lorenzo milsi na to kako sveta Faustina nije imala teškog grijeha).
Iz iskustva ti mogu reći da se idem ispovjediti kao da na leđima imam težak teret. Ali onda, nakon što sam ponizno i iskrena srca ispovjedio svoje grijehe, mjesto oprosta ne napuštam hodajući, nego leteći. Lijepo je čuti: „Ja te odrješujem od tvojih grijeha u ime…” Amen. Aleluja.
O. Lorenzo Montecalvo od Družbe Otaca Božanskog Poziva Izvor: Sjeme
