Mističarka Maria Simma: Duše iz čistilišta upozoravaju da što je više moguće izbjegavamo ovakvo primanje pričesti
Maria Simma rođena je 2. veljače 1915. godine u gradu Sonntagu, u Austriji. Bila je druga od osmero djece. Roditelji su joj bili siromašni farmeri te je obitelj jedva preživljavala. Bili su skromni katolici čija je vjera u Boga bila jednostavna, ali vrlo odana.
Sa sedam godina, María je počela osjećati snažan poziv da pomogne drugima, ili kroz molitvu i žrtvu redovničkim životom ili kao misionar laik. S tim na umu, majci je rekla da se nikada neće udati. Majka joj je odgovorila: „Vidjet ćemo kada budeš imala 20 godina“ – na što je María rekla: „Čvrsto sam odlučila. Ili ću ući u samostan, ili ću raditi negdje u svijetu gdje mogu biti od pomoći drugima.“
Međutim, u dobi od osam godina dobila je upalu pluća, koja joj je oštetila pluća i od koje je bila oslabljena dugi niz godina. Ipak, želja i poziv da služi Bogu tako da se da drugima nastavila je rasti u njenom srcu. U dobi od 17 godina dobila je odobrenje za ulazak u samostan, no nakon manje od godinu dana njezina nadređena poglavarica obavijestila ju je da je preslaba (zbog bolesti) za surovost samostanskog života, te joj zapovjedila da napusti samostan.
Maria nije odustajala pa je tražila da bude primljena u samostan dominikanaca gdje je opet primljena, no i tamo ju je nadređena poglavarica otpustila nakon samo osam dana rekavši joj da je preslaba za život u samostanu.
Ponovno je tražila da uđe u u samostan, ovaj put kod franjevaca, ali opet, kad nije Božja volja, poglavarica joj je rekla da je preslaba za samostanski život. Tad je shvatila da je Bog ne želi kao redovnicu te da je njezin apostolat biti neudana kao posvećeni laik u svijetu. Veći dio svog života provela je radeći kućanske poslove, šivala je i pomagala na obližnjim farmama te se brinula o djeci svojih susjeda.
Svaki je trenutak pokušavala živjeti u duhu ljubavi i molitve pobožnosti prema Bogu i bližnjima. Treba napomenuti da ju je majka kao malu djevojčicu naučila moliti za siromašne duše u čistilištu tako da je to bio sastavni dio njezinog života još od djetinjstva.
Godine 1940. posjetila ju je prva duša iz čistilišta, ona ih je zvala; sveta duša. Tad je imala 25 godina. Pojavio se u viziji jedne noći. Koračao je naprijed-nazad u njezinoj sobi. Zbunjena poviče mu: “Tko si ti?”Ali, nije dobila odgovor. Tad je iskočila iz kreveta i pitala ga: “Kako ste ušli ovamo, odlazite!” Nije dobila odgovor, ali je otišao.
Međutim, kad se vratila u krevet ponovno se pojavio, a ona je ostala promatrati ga bez da ga je išta pitala te je samo razmišljala o onome što se upravo događa.
Sljedećeg dana otišla je svom župniku o. Alfonsu Mattu te mu rekla sve što se dogodilo. Tad joj je on rekao da bi to mogla biti duša iz čistilišta. Poučio ju je da ako se duša opet pojavi da ga ne pita tko si, nego što trebaš od mene?
Sljedeće noći čovjek se opet pojavio i koračao naprijed–nazad. Marija je odmah pitala: “Što želiš od mene?” Čovjek se zaustavio, okrenuo prema njoj te rekao: “Molim te da prikažeš tri svete mise za moje nakane i ja ću biti oslobođen.”
Ponovno je otišla župniku te mu ispričala što se dogodilo, a župnik ju je uputio u to da zaista jest u pitanju siromašna duša čistilišta, te da ako se budu i dalje pojavljivali, da im pomogne.
Od 1940. do 1953. godine dolazile su joj duše čistilišta, većinom u studenom. U tjednu po Svim svetima izgleda da duše čistilišta primaju posebne milosti po posredovanju Djevice Marije. I čitav mjesec studeni čini se da je za njih vrijeme posebnih milosti. Marija Simma je bila radosna da je završio mjesec studeni, a na blagdan Bezgrešne započelo je njezino pravo poslanje. Javio joj se jedan kolnski svećenik iz godine 555.
Ostavio je na nju dojam pravog očajnika. Zamolio je Mariju da na sebe preuzme patnje zadovoljštine jer bi inače morao trpjeti do Sudnjega dana. Ona je to prihvatila pa je uslijedio tjedan strašnih muka za nju. Ta duša joj je svake noći dolazila i predavala joj nove patnje. Bilo je kao da joj kidaju sve udove i kao da se sa svih strana u nju zabadaju oštri mačevi… Kasnije su uvijek iznova dolazile nove duše moleći je za pomoć.
Treba reći, međutim, da María nikad nije sama tražila da je duše posjete – nikada ih nije zazivala ili „usmjeravala“ na bilo koji način. Uvijek su same dolazile. Zapravo, svete duše su joj rekle da im Bog u svojom velikom milosrđu dopušta da od nje prime žrtvu i molitve kako bi se njihovo vrijeme u čistilištu skratilo.
Kako kaže María, duše u čistilištu najviše „rastužuje“ što su ih njihove obitelji u potpunosti zaboravile. S pravom se tako osjećaju jer ne primaju nikakvu duhovnu pomoć od onih kojima su oni sami pomogli za vrijeme života. Samo je mali broj molitava upućen njima, čak i za vrijeme sprovoda. A upravo im je molitva najpotrebnija! Sve komemoracije i sjećanja priređena u njihovu čast, iako dobronamjerna, ne pomažu im u oslobađanju od patnje te od pročišćavanja.
Duše u čistilištu Mariju Simmu poučile su i ovome:
1.Svećenici i časne sestre uvijek bi trebali nose svoju klerikalnu odjeću, koliko god je to moguće.
2.Da je potrebno maksimalno izbjegavati primanje svete pričesti u ruke.
3.Da držanje za ruke tijekom molitve Gospodnje treba izbjegavati kao i da treba izbjegavati znak mira nakon euharistijske molitve koliko god je to moguće, budući da oboje odvraćaju pažnju od Isusa koji je tada prisutan na oltaru i da bismo trebali biti tada usredotočeni samo na Isusa tijekom ovog važnog trenutka mise.
4.Da su psi đavlu i demonima najomraženije životinje jer su čovječanstvu najbliže i najkorisnije životinja.
5.Da je pokraj Blažene Djevice Marije, sveti Josip jedan od najvećih svetaca koji se zalaže za duše u čistilištu. Anđeli, osobito sveti Mihael arkanđeo, kao i anđeo čuvar siromašnih duša također su vrlo moćni u pomaganju u zadobivanju milosrđa i zalaganju za pred Bogom. Također je vrlo važan svaki svetac kojem je ta osoba mogla biti posvećena tijekom svog života.
6.Marija je također istaknula da je zaštitnik siromašnih duša u čistilištu sveti Nikola iz Tolentina.
7.Svete su duše također otkrile Mariji da se na Božić najviše duša oslobađa iz čistilišta, a zatim i Veliki petak, dan Uzašašća, Dušni dan i blagdan Velike Gospe.
