Nekima očito smeta što pojedini mladi katolici poput Marina Miletića i Zvonimira Troskota postaju sve vidljiviji na društvenoj i političkoj sceni pa ih u duhu bivših vremena nastoje već u startu etiketirati i odstrijeliti. Na sreću, vremena su se promijenila.
Razbacivanje riječima i lijepljenje etiketa itekako se zna obiti o glavu onome koji to čini. U svježem političkom primjeru to se moglo vidjeti na primjeru Restarta, koji je političke neistomišljenike javno optuživao za fašizam. No, omaknulo se nešto slično, u istom rangu s “fašističkom etiketom”, pa je Nino Raspudić s pravom reagirao na izjavu Radimira Čačića da je Most “konzervativna klerikalna stranka”.
Naime, i etikete fašizma (nacizma, ustaštva) i klerikalizma bile su u komunizmu glavni aduti za obračun sa svakim sumnjivcem za kojega je Partija slutila da bi joj ikako mogao nauditi. Prokazati nekoga fašistom ili klerikalcem, u ono vrijeme, bilo je ravno potpisivanju smrtne presude nekome, pa zato korištenje ovih pojmova u današnjem političkom kontekstu treba itekako obvezivati one koji dijele javnomisleći prostor.
Najzanimljivije je pritom da je ovo pravi primjer anakronizma, jer se nimalo ne podudara s aktualnim trendovima. Klerikalizam u Crkvi i oko nje zacijelo postoji u nekim krugovima. No on ne samo da nije dominantan u crkvenom javnom djelovanju, nego je posve suprotan s onim što se događa na javnoj sceni u koju se uključuju katolici i katoličke udruge posljednjih godina u sve većem broju. Riječ je, naime, o laicima koji su postali društveno aktivni i angažirani na kršćanskim zasadama i čija je inicijativa potekla iz vjerničke baze. Čak je i sam crkveni vrh pomalo iznenađen njihovom pojavom i željom za društvenim (pa i političkim) angažmanom i nije u stanju laičke inicijative pratiti ukorak. Najbolje su to ilustrirale referendumske inicijative o Istanbulskoj konvenciji i promjeni izbornog zakona, gdje su ritam diktirale laičke udruge, a ne klerički vrh.
Dio tih aktivista, poput javnosti poznatih Marina Miletića i Zvonimira Troskota, politički se sad aktivirao u Mostu, no reći za Miletića i Troskota da su klerikalci ne samo da je apsolutna budalaština, nego odraz krajnjeg nepoznavanja trendova na crkvenoj, društvenoj, pa i političkoj sceni. Upravo spomenuti dvojac predstavlja antiklerikalni prototip modernog katoličkog društvenog aktivista, pa i političara. Ne samo zato što nisu dio nikakvih oficijelnih crkvenih tj. kleričkih struktura, nego zato što imaju posve autonomno i suvereno mišljenje, koje nije dirigirano ni s crkvenog vrha ni iz nekog crkvenog centra moći.
Dakako, njihov habitus je katolički i kršćanski, a ako netko danas u Hrvatskoj drži da je to klerikalizam, onda je još isključiviji i gori od boljševika koji su u klerikalizmu i fašizmu tražili izgovor za eliminaciju svojih političkih neistomišljenika. Pa čak i fizičku.
Paradoks korištenja termina klerikalizam za obračun s nekim iz crkvenog, tj. katoličkog miljea još više dolazi do izražaja kada se zna da papa Franjo oštro osuđuje klerikalizam i obračunava se s njim na svakoj razini, potičući upravo vjernike laike na evangelizaciju kakva se može vidjeti u pokretima i udrugama koje posljednjih godina bujaju u Hrvatskoj. Štoviše, papa Franjo veli da je klerikalizam uzrok jednom od najvećih zala u Crkvi danas – pedofiliji. No, toga se, na sreću, u ovo predizborno i postizborno vrijeme nitko nije sjetio, jer je po toj analogiji katoličke aktiviste mogao optužiti i za pedofiliju.
- Snažna molitva sv. Mihaelu za zaštitu od zla
- Marija Valtorta o posljednjim vremenima: Oni koji čine ovo već su mrtvi prije nego umru, duše prodane sotoni
- Moćna molitva najbolnijoj Svetoj rani na ramenu Isusovu – po ovoj molitvi Isus uslišava sve naše molbe
- Sveti Albert Veliki- Dominikanac, teolog i crkveni naučitelj
- Dva maloljetnika, ministranta, ubijena u blizini katoličke crkve u Meksiku
Šalu na stranu. U duhu trenda koji je posljednjih godina prisutan u Crkvi i na društvenoj sceni, a vidljiv je i u rezultatima ovih izbora, pojava je pojedinaca sa snažnim kršćanskim zaleđem. Oni se sada, kao što pokazuju rezultati izbora, uključuju u politički život. Kako će im prijati boravak u političkoj areni i kako će se ondje snaći, tek ćemo vidjeti. Ali, eliminirati ih etiketiranjem u samome startu ne samo da nije korektno prema njima osobno ili političkoj opciji koju predstavljaju, nego je potpuno nepoznavanje procesa i zbivanja na društvenoj sceni. U kojoj su i mladi katolici postali aktivni i vidljivi. Što nekima, zacijelo, jako smeta pa ih u duhu bivših vremena nastoje već u startu etiketirati i odstrijeliti. No, na sreću, i vremena su se promijenila.
www.medjugorje-news.com/vecernji.hr Autor: Darko Pavičić
