Materice i Očići vode nas k Božiću
Tradicija Crkve u Hrvata uistinu obiluje raznovrsnim lijepim običajima čijim se obdržavanjem čuva i identitet ovoga naroda. Posebnost su dakako adventski i božićni običaji zbog same radosti koju sa sobom nosi svetkovina Rođenja Gospodnjega.
Među ove običaje koji odlikuju vrijeme došašća su i: Materice koje se obilježavaju na Treću nedjelju došašća, poznatu i kao Gaudete ili Radujte se, te Očići koji potom slijede na Četvrtu nedjelju došašća. Spomenimo kako se uz njih veže i sličan običaj – Djetinjci koji budu na Drugu nedjelju došašća.
A kolika je „cina“?
Materice su stari narodni i crkveni običaj koji se razlikuje od podneblja do podneblja, a pokazuje ljepotu nekadašnje povezanosti i prisnosti, ne samo među članovima obitelji, nego i među rodbinom, susjedima i znancima. To je, kako mu i sam naziv kazuje, “ženski dan” u godini. Tada se djevojke i žene „cine“ (cijene) muškarcima, da ih daruju i časte.
Tako, kako donosi narodni.net, uoči Materica navečer momci i mlađi oženjeni ljudi idu od kuće do kuće noseći rakiju i mezu kako bi počastili ženski svijet. Kad bi malo popili i popričali, djevojke i žene davale su im određenu količinu duhana u listu. To je bila „cina“ (cijena). Tada su se obvezno sastajali oni mladići i djevojke koji su o Božiću odlučili stupiti u brak.
Tom prigodom majke i bake pripremaju veliki svečani ručak koji okuplja svu njihovu djecu i unučad, a nazoči i najbliža rodbina, te se zapjeva i zaigra.
Ponegdje, pak, djeca ustaju vrlo rano, u zoru, svakako prije no što ustane majka, a onda ju iznenade i svežu te traže „otkupninu“. Kako bi zadobila „slobodu“, majka im mora nešto darovati, a sve prolazi u vrlo radosnom tonu uz pregršt smijeha. Potom se skida kobasica s tavana i peče se za doručak.
Spomenimo kako je kod Bunjevačkih Hrvata sačuvan običaj da nakon čestitanja, majke djecu i ostale čestitare daruju posebno ukrašenom jabukom u koju se zabadaju kovanice, orasi, rupčići i slične sitnice.Osim što bi se običaj Materica obilježavao po kućama i selima, valja istaknuti kako se redovito slavio i u crkvama kada se na svetim misama molilo za nazočne i sve druge majke, što je lijep pokazatelj povezanosti liturgijskog i narodnog života.
“Hvaljen Isus, gazdarice, čestitam ti Materice!”
Čestitare ovoga dana odlikuje i karakterističan pozdrav, a najčešće se koristi sljedeći:„Hvaljen Isus, gazdarice, čestitam ti Materice!Ja sam doša’, znaš, da mi nešto daš!Ja sam stig’o priko mora da mi dadeš koji ora’!Snašla me je vel’ka muka, ‘ajde daj mi i jabuka!Ja sam doša’ priko strane, da mi dadeš malo ‘rane!Vidio sam i ovaca, daj ti meni i novaca!Napolju je zdravo zima, molim jednu čašu vina!Ja sam doša’ priko polja, da mi bude bolja volja!“
Osim što bi se običaj Materica obilježavao po kućama i selima, valja istaknuti kako se redovito slavio i u crkvama kada se na svetim misama molilo za nazočne i sve druge majke, što je lijep pokazatelj povezanosti liturgijskog i narodnog života, kada se narod nadahnjivao snagom Božje riječi i euharistijskoga stola, a crkveni život i liturgija, pak, svoje nadahnuće crpili i iz vjere naroda.
“Faljen Isus, Očići, božićno je vrime!”
Materice, kako smo već spomenuli, prate Očići, još jedan predbožićni običaj koji se upriličuje na Četvrtu nedjelju došašća, a ima dugu tradiciju. Svodi se na čestitanje muškarcima u obitelji i bližem susjedstvu.
To je sada “muški dan” kada se muškarci „cine“ ženskima, a ponajbolje momci djevojkama. Dolazi u nedjelju pred sami Božić pa je običaj prožet predbožićnim raspoloženjem i radosnim iščekivanjem. Na taj dan sastaju se kod mise momci i djevojke.
U nekim krajevima je običaj da djeca vežu svoje očeve pa da ih oni kasnije “otkupljuju” već spremljenim uštipcima i kolačima, odnosno prigodnim darovima.
Primjerice, zanimljive radnje vezane uz ovaj običaj dolaze iz Livna, a karakteristične su i za Dalmaciju i Hercegovinu. Tako bi na taj dan djeca, kao i na Materice, uzela malo konopca i rano ujutro išla „višat“ očeve. Za razliku od majki, koje su za otkup obično davale orahe i lješnjake, očevi su se otkupljivali najčešće sušenim mesom – pečenicom ili kobasicom koje bi za taj dan skinuli s tavana. Obično „otkupninu“ ne bi dali odmah kada bi djeca zatražila kako bi bilo zanimljivije te kako bi se s njima malo „priknađali“, te kako bi ih oni pokušali “objesiti”.Prigodni pozdrav koji bi djeca na brzinu izrecitirala glasi:”Faljen Isus, Očići, božićno je vrime!Mi smo došli samo tražit otkupljenje,Pođite na tavan donesite mese,Ako nije suvo otvorite kese,Ako ništa nema, višanje se sprema!“
Očići su također prigoda da se muškarci i međusobno počaste, uglavnom nekom dobrom kapljicom ili kojom gastronomskom delicijom. Ipak, ovaj dan posebno je drag najmlađima jer čestitaju svim znanim muškarcima, nakon čega se oni „otkupljuju“.
No, sve u svemu, bilo o kojemu običaju da je riječ, važno je da se isti njeguju kako u zaborav ne bi palo ono što ima neprocjenjivu vrijednost za jedan narod, a to je njegova tradicija kao dio njegova identiteta.
www.medjugorje-news.com/nedjelja.ba
