Dvije slike Marije u knjizi Otkrivenja: Marija je most između skrivenog i otkrivenog
Marijina konačna misija je otkriti Otkupitelja svijetu. To je, uostalom, i učinila kad Ga je rodila. Ali Marija je također držala Utjelovljenog Boga skrivenog u svojoj utrobi devet mjeseci. Utjelovljeni Bog hodao je zemljom trideset godina sve dok Ga nije iznijela u oči javnosti na vjenčanju u Kani.
Marija ima dva značajna pojavljivanja u Knjizi Otkrivenja. Većina pobožnih katolika poznaje jedan od njih:
I znamenje veliko pokaza se na nebu: Žena odjevena suncem, mjesec joj pod nogama, a na glavi vijenac od dvanaest zvijezda. (Otkrivenje 12,1).
Ali postoji drugi, implicitni, koji neposredno prethodi gore navedenom:
Tada se otvori Božji hram na nebu i u hramu se može vidjeti kovčeg njegova saveza. “I otvori se hram Božji na nebu i pokaza se Kovčeg saveza njegova u hramu njegovu te udare munje i glasovi i gromovi i potres i tuča velika”. (Otkrivenje 11,19).
Otkrivenje nam daje onaj uzbudljivi osjećaj da smo zavirili iza zavjese vremena, gledajući unaprijed u buduće događaje.
Znamo da je zamišljeni nebeski kovčeg Marija jer je poistovjećena s kovčegom u Evanđelju po Luki. Tijekom Pohoda, mnoge fraze koje njezina rođakinja Elizabeta kaže u pozdravu su preuzete iz starozavjetnih izvještaja o liturgijskom štovanju Kovčega saveza, piše Stephen Beale s portala Catholic Exchange.
Kad se sjetimo da su stihovi i poglavlja kasniji dodaci tekstu, asocijacija postaje sve izvjesnija. Ovaj dio Otkrivenja zapravo glasi ovako:
Tada se otvori Božji hram na nebu i u hramu se može vidjeti kovčeg njegova saveza. “I otvori se hram Božji na nebu i pokaza se Kovčeg saveza njegova u hramu njegovu te udare munje i glasovi i gromovi i potres i tuča velika. (Otkrivenje 11,19-12,1).
Kontrast između dvije slike je upečatljiv. U drugom, vidimo Mariju u svoj njezinoj slavi. To je ništa manje nego biblijski portret petog slavnog otajstva krunice, Marijine krunidbe na nebu. Prethodna slika je, s druge strane, malo suprotna. Marijina je prisutnost skrivena od nas, opisana posredno kroz sliku Kovčega saveza.
Istina je toliko velika da nam se može otkriti samo u prikrivenom obliku.
Ova dva portreta sažimaju paradoks cijele knjige. Otkrivenje je latinski prijevod grčkog naslova, “Apokalipsa”, što znači otkrivenje. I doista, Otkrivenje nam daje onaj uzbudljivi osjećaj da smo zavirili iza zavjese vremena, gledajući unaprijed u buduće događaje.
Otkrivenje s izuzetnim detaljima opisuje mnoge stvari koje će se dogoditi – od sedmoglave zvijeri s deset rogova koja se diže iz mora u Otkrivenju 13 do dimenzija i izgleda nebeskog grada u Otkrivenju 21.
Ipak, u samom procesu otkrivanja nam te istine su skrivene. Što točno predstavlja sedmoglava zvijer s deset rogova? Gdje su izgrađeni temelji grada od jaspisa, safira, kalcedona, smaragda, između ostalog dragog kamenja?
Istina je toliko velika da nam se može otkriti samo u prikrivenom obliku. Da parafraziramo svetog Pavla, možemo samo probaviti mlijeko slika; naša konstitucija nije dovoljno čvrsta za obradu mesa. Otuda paradoks Knjige Otkrivenja: ona je i ‘otkrivenje’ i prikrivanje.
Ovo sve nas vraća Mariji. Njezina konačna misija je otkriti Otkupitelja svijetu. To je, uostalom, i učinila kad Ga je rodila. Ali ona je također držala Utjelovljenog Boga skrivenog u svojoj utrobi devet mjeseci. I, osim scena zabilježenih u narativima iz djetinjstva, tajila je činjenicu da je Utjelovljeni Bog hodao zemljom trideset godina sve dok Ga ponovno nije iznijela u oči javnosti na vjenčanju u Kani.
Tako bismo mogli izmijeniti naš gornji opis Marijina poslanja: ona je zadužena donijeti ono što je skriveno i otkriti svijetu. Cijelo njeno biće je kanal između skrivenih nebesa i vidljive zemlje.
Drugim riječima: Marija je most između skrivenog i otkrivenog. I upravo je ta dvojnost u potpunosti prikazana u poglavljima 11 i 12 knjige Otkrivenja. I tako, dok štujemo Kraljicu Neba, sjetimo se kovčega, znajući da pribjegavamo Mariji da nam učini prisutnim ono što nam je tako često skriveno.
