Mali vodič u hodu prema Božiću
Često postavljana pitanja o došašću, vremenu priprave i hodu prema Božiću!
Što je došašće?
Došašće je vrijeme priprave kroz četiri nedjelje za godišnju proslavu Rođenja Gospodinova – Božića, ali ujedno i vrijeme priprave za drugi, slavni Kristov dolazak. Prvi je dio Božićnog ciklusa, kojim započinje liturgijska godina. Kao organiziranija priprava za Božić, s pokorničkim elementima, Došašće se na Zapadu javlja tek u VI. stoljeću, iako je sam blagdan Božić nastao u Rimu dva stoljeća ranije.
Kada započinje i završava došašće?
Došašće se dijeli u dva dijela. Prvi dio došašća započinje prvom nedjeljom koja je najbliža blagdanu sv. Andrije apostola, koji se slavi 30. studenog, i traje do 16. prosinca. Liturgija u tome dijelu govori o Kraljevstvu Božjem na svršetku vremena i usmjerava na iščekivanje drugoga Kristova dolaska. Tako je tematika 1. nedjelje došašća budno iščekivanje Gospodina koji najavljuje svoj dolazak, a 2. nedjelja uči da je blizu Kraljevstvo nebesko.
Drugi dio došašća traje od 17. do 24. prosinca – do Badnjaka, i to je vrijeme neposredne priprave za slavljenje Rođenja Gospodnjeg. Stoga, 3. nedjelja došašća predstavlja mesijanska vremena, a 4. nedjelja naviješta skori Kristov dolazak.
Koji naziv koristiti došašće ili advent?
Riječ ‘advent’ dolazi iz latinskoga jezika i označava dolazak, odnosno došašće, kako se to vrijeme i naziva u hrvatskom jeziku.
Ako je došašće vrijeme radosne priprave zašto prevladava ljubičasta boja u liturgiji?
Pokornički karakter upućuje na ozbiljnost priprave za proslavu Kristova rođendana, odnosno na razumijevanje one otajstvenosti Božjega utjelovljenja koje se zbilo prije dvije tisuće godina, zatim priprave za Kristov dolazak u sadašnjem trenutku o kojemu ne znamo ni dana ni časa, ali smo zato pozvani bdjeti. Na pokornički karakter došašća ukazuju i mise zornice. Predstavljaju jedan oblik četverotjednog odricanja od sna, a po izboru misnih čitanja pomažu razumijevanju velikog otajstva – daru Jedinorođenoga Sina. Svoj početak imaju još u srednjem vijeku.
Zašto se u došašću u misnim slavljima ne pjeva himan ‘Slava’?
“Slava Bogu na visini i na zemlji mir ljudima dobre volje!” tipično je božićni himan, izostavlja se u došašću da bi jače odjeknuo na svetkovinu Kristova rođenja.
Adventski vijenac – da ili ne?
U došašću susrećemo svečane adventske vijence po gradskim trgovima, crkvama (iako nije liturgijski propisan), domovima… Prvi adventski vijenac napravio je evangelički pastor Johann Hindrich Wichern u Njemačkoj 1838. godine u Hamburgu. On je okupljao siromašnu djecu i želeći im uljepšati dane uoči Božića na veliki drveni vijenac posložio je 19 malih svijeća za svaki dan u tjednu i 4 velike za svaku nedjelju uoči Božića. Običaj se brzo proširio u druge europske zemlje i diljem svijeta gdje su kršćani, ali su uz zimzelene grančice od kojih je pleten ostale 4 svijeće za 4 nedjelje došašća. Paljenje svijeća poziva na budnost i radost u iščekivanju Kristova dolaska među nas ljude.
S druge, pak, strane susreće se i panj s četiri svijeće, čija se simbolika pronalazi u Svetom Pismu, u Knjizi Izaijinoj u govoru o klijanju mladice – Isusa Krista, iz osušenog panja Jišajeva koji označava židovski narod, a koji je zbog svojih grijeha došao gotovo do iščeznuća. Tako panj simbolizira dar utjelovljenja Sina Božjega, a da bi se sačuvala izvorna simbolika, svijeće bi se trebale paliti od najviše prema najnižoj jer označavaju Božje spuštanje među ljude.
hkm.hr
