Krunica na ulicama Dubrovnika “Na ulici se može čuti puno psovki na dragoga Boga, pa zašto se na ulici ne bi moglo slaviti ime Božje”
“Na ulici se puno toga može čuti, može se čuti i puno psovki na dragoga Boga, pa zašto se na ulici ne bi moglo slaviti ime Božje i pronositi ljubav Božja”, rekao je za Hrvatsku katoličku mrežu Stijepo Gleđ Markos, dubrovački tenor koji je pokrenuo molitvu krunice među muškarcima na ulicama Dubrovnika.
Muškarci na koljenima s krunicom u ruci i molitvom na usnama prizor je koji nas posljednjih mjeseci oduševljava svojim svjedočanstvom i poticajem na ulicama Dubrovnika. Stoga smo za Hrvatsku katoličku mrežu razgovarali s inicijatorom krunice ‘Marijinih sinova’ u Dubrovniku, poznatim tenorom Stijepom Gleđom Markosom, piše hkm.hr
Kako je krenula molitva krunice među muškarcima na ulicama Dubrovnika?
Prva krunica koju smo imali bila je na Dan sjećanja na Vukovar i Škabrnju ispred crkve sv. Vlaha u Dubrovniku, međutim kasnije smo promijenili lokaciju te smo uveli jedno malo hodočašće u moljenju krunice.
Sada krunicu započinjemo moliti ispred crkve Svetoga Križa u Gružu pored kipa sv. Ivana Pavla II. i hodočastimo do dubrovačke katedrale Uznesenja Gospe Velike, moleći putem nekoliko otajstava Gospine krunice; često molimo radosno otajstvo jer je većinom molimo svake prve subote u mjesecu, a kad uđemo u Stari Grad na ulaz od Pila svratimo i kod crkvice sv. Josipa gdje je izloženo Presveto te se održava trajno klanjanje.
Ovdje točno u 15 sati izmolimo i krunicu Božjeg milosrđa i tako pjevajući i moleći slavimo Boga.
Okupljate se kao zajednica ‘Marijini sinovi’, kako je sve počelo?
Kad sam prije par mjeseci prvi put vidio kako muškarci u Poljskoj mole krunicu na ulici, nakon nekoliko dana u srcu mi je u jednom trenutku došlo: „Daj, idemo i mi nešto napraviti u Dubrovniku!”
Na svojoj Facebook stranici postavio sam pitanje: „Dragi muškarci, ima li vas koji biste htjeli moliti Boga na ulici, moliti krunicu, ima li nas u Dubrovniku koji možemo napraviti nešto slično kao Poljaci?”
Nevjerojatno je koliko mi se javilo muškaraca iz Dubrovnika i okolice, tako da smo prvi put molili na Dan sjećanja, došlo nas je oko stotinu ispred crkve sv. Vlaha. Bilo mi je to veliko iznenađenje i radost i tako smo ostali i dalje u molitvi, a meni je u srce došlo da se zovemo ‘Marijini sinovi’, pošto smo svi muškarci, lijepo je imati Gospu uz sebe, tada smo na pravo putu prema Isusu.
Molimo krunicu svake prve subote u mjesecu, veliki broj ljudi se odazvao, sve nas to jako ispunja, velika je to radost da se možemo kao muškarci udružiti u molitvi.
Molite li na neku posebnu nakanu svake prve subote?
Molimo na više nakana, jedna od osnovnih je za jedinstvo kršćana, za Crkvu, za Papu, za našu biskupiju, molimo i za prestanak ove pandemije, za mir u svijetu i na mnoge osobne nakane. Prije nego što krenemo na hodočašće, iznesemo i svoje osobne nakane i predamo ih Gospi te zajedno molimo.
Okupljeni ste kao laici, ali imate i podršku svećenika?
To je velika radost što smo tako pomiješani, ima nas laika, ali ima i svećenika koji su nam dali podršku, svi mi zajedno činimo Crkvu, ima tu i branitelja, stekli smo pravo prijateljstvo zajedno moleći krunicu, baš osjećamo prisutnost Majke Božje i našega Gospodina Isusa kad idemo kroz Grad.
Znate kako to moćno izgleda kad vidite pedeset muškaraca, velikih grdosija, kako mole krunicu, to je baš moćno, pravo svjedočanstvo ljubavi. Često me ljudi pitaju zašto molimo javno, spominjući poznati citat iz Svetog Pisma o licemjerima koji mole na raskršćima ulica da se pokažu ljudima.
Mi smo svi obiteljski ljudi, molimo u svome domu, sa svojim obiteljima, a jedan od razloga zašto javno molimo krunicu, a ovo je moja misao, jest zato što se na ulici puno toga može čuti, može se čuti i puno psovki na dragoga Boga, pa zašto se na ulici ne bi moglo slaviti ime Božje i pronositi ljubav Božja. Nije nam želja nekome nametati svoju molitvu, već svjedočiti radost koju nam daje krunica i radost zajedništva u Isusu Kristu.
Svjedočanstvo kršćanske muževnosti i duhovne jakosti poruka je koju šaljete, imate li odjeka?
Budimo iskreni, naše crkve su većinom popunjene ženama, muškarci kao da su u manjem broju, kao da nisu baš veliki ljubitelji krunice, kao da to više prepuštaju bakicama u prvom redu u crkvi. Međutim krunica je snaga s neba, ona je mač s neba.
Moleći krunicu svjesni smo da donosimo nebo na zemlju i da moleći otajstva imamo pored sebe anđele i Majku Božju koja pomaže da se čisti duhovni prostor u kojem živimo tako da sam siguran da postoje veliki plodovi svemu u tome.
Posebno je, pak, s nama muškarcima jer riječ je pomalo i o vlastitom egu; nije ti svejedno kad ideš putem i nešto moliš, kad te ljudi promatraju sa strane i misle da si fanatik, međutim kad počnemo moliti toliko je velika ta snaga i kad počnemo pjevati to ljude jednostavno privlači i zanima što je to. Neki koji su prolazili pored nas čak su se i uključili, tako da nas je sve više i više i Bogu hvala na tome.
Kažete da je poticaj stigao od Poljaka, oni mole već nekoliko godina svake prve subote u mjesecu, to zaista izgleda moćno, a priča se proširila i na Litvu, SAD, Kanadu, gdje još?
Primijetio sam da mole i u Irskoj, a općenito u svijetu, kako imamo ove moderne mreže, inicijative se brzo šire.
Svjesni smo koliko je potrebna snaga muškarca, a pritom mislim na dvije zanimljive činjenice. Jedna je da kad mi muškarci molimo krunicu, učvršćujemo temelj društva, onda će i žena i djeca biti sretni i radosni jer će imati stabilno oca, roditelja, brata, poznanika, prijatelja.
S druge strane imamo Majku Božju koja je žena, imamo ispred sebe ženu, poslušni smo ženi koja nas drži u jednoj muškoj poniznosti i donosi nas Kristu. K tome, naša ljubljena Majka je i u Lurdu i u Fatimi spominjala koliko je važna molitva krunice i koliko je to sveto oruđe u rukama.
Više ste puta svjedočili o svom obraćenju i duhovnom putu, a sad ste potaknuli muškarce na molitvu krunice na ulicama Dubrovnika. Koliko vas je to duhovno obogatilo?
Prije obraćenja bio sam izričiti protivnik krunice. Nisam mogao krunicu ni čuti ni vidjeti. Uvijek mi je to bilo za bake u prvom redu i nije mi bilo milo srcu. Ali Gospodin me tako s vremenom oblikovao i dao mi i ljubav i vjeru da sam prigrlio krunicu kao kostur svoje molitve.
Danas je to potpuno druga priča, od onog čovjeka koji je bio protivnik krunice danas sam čovjek koji je potaknuo javnu krunicu u Dubrovniku. Svaki dan kad molim krunicu to je svjedočanstvo meni samome da je Bog uz mene i da me drži.
Jednom sam čak izjavio da je krunica zanimljiva po tome što te stavlja u poniznost, nisam ja taj koji ima svu mudrost i spoznaju, već želim biti neznatan i malen, želim kao Majka Marija reći: „Gdje mene nađe ovako neznatnu, malenu?”
Ali i prihvatiti tu odgovornost, Bože hvala ti, prihvatit ću u malenosti svoga srca i bit ću sličan Majci, želim biti sličan Mariji. Upravo smo zato ‘Marijini sinovi’, želimo biti slični Majci Mariji, jer znamo da je Isus izričito ljubio svoju Majku, želimo da i nas ljubi kao svoju Majku.
On nas ljubi s križa, ljubi svako stvorenje i svakome daje ruku spasa, ljubavi i mira, ali kad smo slični Majci Mariji onda nas još posebnije voli jer zna da smo blaga i ponizna srca poput njezina, čista i bezgrešna.
Majka Marija želi osvojiti sve više i više muških srdaca i okupiti ih u molitvi kojom bi ispunila najsvetiju Božju volju. Vas je okupila u zajednicu ‘Marijinih sinova’,a vi pozivate i druge da vam se pridruže u molitvi prve subote?!
Da, pozivam naše prijatelje, muškarce iz Dubrovnika i okolice, da nam se pridruže, svake prve subote u mjesecu nalazimo se u 14 sati ispred crkve Svetog Križa u Gružu i zatim krećemo zajedno u molitvi.
Dragi prijatelji, draga braćo, dođite, molimo zajedno, a svi vi draga braćo u cijeloj Hrvatskoj i dijaspori, okupite se, molite krunicu, potrebna nam je Majka Marija, potrebna nam je krunica, posebno muškaraca, jer ako muškarci uhvate krunicu u svoje ruke i počnu moliti neće imati vremena ni za oružje ni za rat, jer će biti na ulici i molit će krunicu, vodit će duhovni rat. Dođite i molite!
