Kršćanstvo je jedno od najvećih čuda u povijesti – čudo Riječi Božje koja je postala tijelom
Kršćanstvo je jedno od najvećih čuda u povijesti – čudo Riječi Božje koja je postala tijelom Uspon kršćanstva i njegov razvoj i trajanje, unatoč stalnim krvavim progonima, izmiče svim povijesnim zakonitostima i pravo je čudo. Nemoguće je racionalno objasniti zašto postoje ljudi koji mrze Krista i one koji vjeruju u njega
Prije Isusova rođenja u Betlehemu, starozavjetni su proroci proricali Njegov dolazak. Za mnoge Židove koji su suočili starozavjetna proročanstva s Isusovim životom, učenjem, smrću i uskrsnućem, postalo je očito da je on očekivani Mesija i Bog.
Prema ovim proročanstvima, Mesija je trebao biti rođen od djevice (Iz 7,14) u gradu Betlehemu (Mih 5,1-2) kao “Moćni Bog” (Iz 9,5) koji će liječiti slijepe, gluhe i hrome (Iz 35,5-6); izdat će ga prijatelj (Ps 55:13-15); predan na muku i smrt (Mud 2,19-20); bit će „prezren i odbačen od naroda“; će podnijeti našu patnju; bit će “proboden za naše grijehe, slomljen zbog naših bezakonja” (usp. Iz 53:3-5); bit će pogubljen sa zločincima (Iz 53,12); uskrsnut će od mrtvih (usp. Ps 16,10; 30,4).
Temelj slobode i demokracije
Sin Božji, postavši pravim čovjekom, donio je ljudima najveći vrijednosni sustav koji je temelj autentične demokracije. Robert Schuman, jedan od osnivača Europske zajednice, napisao je: “Demokracija će ili biti kršćanska ili je neće biti uopće”. U Schumanovoj knjizi Za Europu čitamo: „Demokracija duguje svoje postojanje kršćanstvu. Nastala je kada je čovjek pozvan da u svom zemaljskom životu ostvari načelo ljudskog dostojanstva, u okviru slobode pojedinca, poštivanja prava svakoga i prakse bratstva za sve. Demokracija je doktrinarno i kronološki povezana s kršćanstvom.
Kršćanstvo uči o jednakosti svih ljudi, djece istoga Boga, otkupljenih od Krista, bez obzira na rasu, boju kože, klasu ili profesiju. Donijela je priznanje digniteta rada i obvezu da ga svi prepoznaju. Prioritet je dao duhovnim vrijednostima.”
Katolička crkva uči da se Bog, postavši pravim čovjekom, “na neki način sjedinio sa svakim ljudskim bićem” (II. Vatikanski koncil, Gaudium et spes , 22), te da je od trenutka začeća svaki čovjek obdaren s najvišim dostojanstvom, ima besmrtnu dušu i “u njoj svijetli odraz stvarnosti samoga Boga” (Sveti Ivan Pavao II., Evangelium vitae, 34).
Sam Stvoritelj je učinio da svako ljudsko biće, od trenutka začeća do prirodne smrti, ima nepovredivo pravo na život i slobodu savjesti. Stoga je „prekid trudnoće – bez obzira na to kako je ostvaren – namjerno i izravno ubijanje ljudskog bića u ranoj fazi njegova života, uključujući razdoblje između začeća i rođenja” (EV 58).
Svi pobornici legalizacije pobačaja moraju biti svjesni da, sa znanstvenog stajališta, ljudski život počinje začećem. Američki znanstvenik sa Sveučilišta u Chicagu Steve Jacobs proveo je istraživanje na 5557 biologa sa 1058 sveučilišta diljem svijeta. 96% ispitanika kaže, kako znanstvene činjenice govore, da ljudski život počinje začećem.
Prema kršćanskom sustavu vrijednosti, svi ljudi bez iznimke imaju isto dostojanstvo i ista prava na život i slobodu savjesti, a zlo se mora pobijediti dobrom, mržnja – ljubavlju, a laži – istinom.
Autentična demokracija postaje moguća samo na temelju takvog sustava vrijednosti. Cjelokupno bogatstvo europske kulture i demokracije proizlazi iz kršćanskih vrijednosti, a time i od istine koju je objavio Isus Krist. To je istina o čovjeku, o braku kao trajnom jedinstvu muškarca i žene, o obitelji, društvu, svijetu i Bogu koji je postao pravi muškarac da nas spasi.
Upravo je utjelovljeni Bog, naš Gospodin Isus Krist, koji poučava i spašava u Katoličkoj Crkvi, najveće je blago čovječanstva. S druge strane, svi koji provode njegovo učenje u praksi su sol zemlje i svjetlo svijeta (usp. Mt 5,13-14).
Svim ljudima dobre volje, sljedbenicima svih religija, agnosticima i ateistima treba biti u interesu da društveni poredak grade na kršćanskom sustavu vrijednosti, jer samo to jamči istinsku demokraciju, poštivanje dostojanstva svakog čovjeka i njegovog temeljna prava, uključujući pravo na život i slobodu savjesti.
Sveti Ivan Pavao II napisao je da gdje god se kršćanski sustav vrijednosti odbacuje, „zakon prestaje biti zakon, jer se više ne temelji na čvrstom temelju nepovredivog dostojanstva osobe, već postaje podložan volji. od jačih. Na taj se način demokracija, kršeći vlastita načela, pretvara u totalitarni sustav” ( Evangelium vitae , 20).
Najavljeno je i očekivano Isusovo rođenje
Od početka povijesti izabranog naroda prorican je i očekivan dolazak Mesije na svijet. Povjesničari se slažu da su Židovi očekivali da će Mesija doći u vrijeme Isusovog rođenja. Židovski povjesničar Josip Flavije (37–100) napisao je da su Izraelci u vrijeme Isusova rođenja bili uvjereni da će se Mesija, vladar svijeta, uskoro roditi.
Približan datum njegova dolaska temeljio se na proročanstvu iz Danielove knjige (7:13-14; 9:24). Ovo proročanstvo ukazuje na dolazak Mesije u godinama u kojima je Isus rođen. Kaže da će se Mesija roditi “sedamdeset tjedana”, ili 490 godina, nakon dekreta kralja Artakserksa (458.–457. pr. Kr.).
Tako je otprilike bio najavljen datum Mesijina dolaska, i doista je to bio početak mesijanskog doba za sve koji su vjerovali da je Krist prorečeni Mesija i Bog. Nazivajući sebe Sinom Čovječjim, Isus Krist je pokazao da se Danielovo proročanstvo ispunilo u Njemu.
Mora se prisjetiti da je najveća blasfemija za Židove bila reći da je čovjek Isus Bog. To je bio glavni razlog zašto je Krist osuđen na smrt na križu (usp. Mt 26, 63-66). Sljedbenici islama također se bune protiv prihvaćanja Isusa kao Boga.
O tome govori natpis oko kupole Omerove džamije u Jeruzalemu: “Isus je samo Merjemin sin, isti čovjek kao i drugi ljudi.”
Nijedan Židov ne bi mogao sebi priznati da je Bog Jahve postao pravi čovjek na određenom mjestu i trenutku u povijesti.
Tek nakon Isusova uskrsnuća rodila se vjera da je On pravi Bog. Vjera u Isusovo uskrsnuće i božanstvo proširila se nevjerojatnom dinamikom po cijelom Rimskom carstvu preko prvih kršćana koji su bili Židovi.
Svakom intelektualno poštenom istraživaču očito je da je kršćanstvo jedno od najvećih čuda u povijesti i djelo samoga Boga.
Uspon kršćanstva i njegov razvoj i trajanje, unatoč stalnim krvavim progonima, izmiče svim povijesnim zakonitostima i pravo je čudo. Ta se činjenica može objasniti samo izvanrednim djelovanjem Boga, koji je postao pravi čovjek da nas spasi, te kao uskrsli Gospodin živi, poučava i djeluje u svojoj Crkvi.
Od samog početka zajednica Crkve koju je utemeljio Krist bila je najprogonjenija vjerska skupina na svijetu. Nemoguće je racionalno objasniti zašto postoje ljudi koji mrze Krista i one koji vjeruju u njega. Neshvatljivo je zašto odbacuju kršćanski vrijednosni sustav utemeljen na ljubavi, praštanju, slobodi savjesti i poštivanju dostojanstva svake ljudske osobe. Svakih pet minuta kršćanin umire svaki dan samo zato što vjeruje u Krista.
Gospodin Isus je navijestio tu nerazumnu mržnju i progon svojih sljedbenika: „I svi će vas mrziti zbog imena moga“ (Mk 13,13);
“Ako te svijet mrzi, znaj da je prvo mene mrzio. Ako su mene progonili, progonit će i vas” (Iv 15,18.20).
Otajstvo Božića dotiče svaku osobu osobno. Isus Krist – utjelovljeni Bog – dolazi “svojima” i, nažalost, ima onih koji ga – kao u Betlehemu – odbijaju primiti (usp. Iv 1,11), odbacuju i mrze.
Samo ovi ljudi idu putem spasenja, koji u Djetetu Isusu prepoznaju svog jedinog Gospodina i Spasitelja, koji žive po načelima evanđelja, koji mole, ustaju iz svakog pada u sakramentu pokore i primaju Isusa u euharistiji .
Tada se u životima takvih ljudi „svakodnevno ispunjava otajstvo Božića, čudo Riječi Božje koja je postala tijelom“ (sv. Edith Stein).
Vlč. Mieczysław Piotrowski
