Kršćanin iz Irana: Biblija je sve što imam
Seyed Mohamma Mahdi bio je prisiljen napustiti svoj obiteljski dom, a danas živi kao izbjeglica u Španjolskoj.
Seyed Mohamma Mahdi potječe iz Irana, zemlje u kojoj ne postoji vjerska sloboda i u kojoj posjedovanje Biblije može značiti smrtnu kaznu. Mahdi je bio prisiljen napustiti Iran i trenutno živi kao izbjeglica u Španjolskoj, a svoje je svjedočanstvo podijelio u razgovoru za organizaciju Pomoć Crkvi u nevolji (ACN).
Kakav je bio vaš život u Iranu?
Ja sam Iranac i imam 38 godina. Moj život u Iranu je bio sasvim normalan: imao sam posao, dom, obitelj u kojoj sam bio vrlo sretan. Danas se samo toga sjećam, a moja mi obitelj jako nedostaje. Upravo prije dva dana bio je rođendan mojoj kćeri te joj ga jedino ovim putem mogu čestitati.
Što je presudilo promjeni normalnoga života kojega ste vodili?
Proživio sam vrlo teško i bolno razdoblje. Želio sam postati kršćanin, ali to je dug i naporan put jer je u mojoj zemlji muslimanima zabranjeno mijenjati vjeru, pa sam morao napustiti svoju zemlju. Dugo sam vremena živio bez hrane i vode po planinskim vrletima skrivajući se i plašeći policije i drugih ljudi. Hvala Bogu, sada sam siguran i zdrav. S Isusom sam u slobodnoj zemlji u kojoj mogu živjeti svoju vjeru i slobodu.
Ni tijekom ovoga mukotrpnoga puta ništa vas nije moglo odvojiti od onoga što i sada držite u rukama – od Biblije?
Biblija je sve što sada imam. Ovu knjigu sa sobom nosim svugdje jer njezine su riječi za mene sudbina i cilj. Uvijek mi je pomagala! Sadrži snažne riječi za mene.
Nosite i krunicu oko vrata?
Da, ona također ide tamo gdje i ja, ali prije bih rekao da ona vodi mene onamo kamo trebam poći. Svaki dan molim krunicu, a nju mi je darovao moj veliki prijatelj, svećenik i župnik u župi sv. Kuzme u Burgosu ovdje u Španjolskoj. U Iranu je zabranjeno imati krunicu, a tamošnji kršćani ne smiju nositi križ oko vrata niti posjedovati Bibliju.
Kako Vaš život izgleda danas?
Sretan sam jer mogu slobodno govoriti o Isusu, slobodno vjerovati i razmišljati. Neki ljudi kažu da je vjera iluzija, ali to nije istina. Uvijek osjećam Božju blizinu. Kada sam stigao u Španjolsku, prvi put u životu sam vidio crkvu. Ušao sam i osjetio nešto posebno, te otišao Bogu zahvaliti što mi je sačuvao život nakon izuzetno teškoga puta.
Tko vam pomaže na putu vjere?
Isus, Marija i Biblija. Kada sam napustio svoju zemlju, nisam znao što me čeka niti s čime ću se suočiti, a mnogo sam si puta rekao da ne mogu dalje. Ali Isus Krist mi je pomogao da ne odustanem i izgubim vjeru i danas se više ničega ne bojim.
Kako ste se osjećali na dan svoga krštenja? Krštenje je čak bilo odloženo za kasnije zbog pandemije koronavirusa, zar ne?
Krstio me nadbiskup Burgos iz Fidela Vegasa. Kada me je krstio svetom vodom, potpuno sam se promijenio, osjetio sam kako su mi svi grijesi oprošteni. Uvijek sam mislio da ću moći promijeniti loše stvari koje sam učinio, ali nikada u tome nisam uspijevao.
Kada sam se krstio, bilo je to kao da mi je Bog dao novu dušu i novo tijelo. Ne mogu prestati razmišljati o Bogu. Kada se probudim, kada pođem na počinak, kada šetam, u svemu što radim svjestan sam da sve dobro dolazi od Boga i da je on ovaj svijet učinio divnim.
www.medjugorje-news.com/svijetloriječi.ba
