Koliko je papa u povijesti proglašeno svetim i blaženim?

U posljednjih 500 godina petorica papa proglašena su svetim, od toga je njih četvero živjelo u 20. stoljeću. 

Koliko je duga, uzbudljiva i zanimljiva povijest Katoličke Crkve, jednako je tako živopisna i povijest papinstva. Tijekom dva tisućljeća na Petrovoj Stolici izmijenilo se 266 poglavara Katoličke Crkve. Treba dodati i 30-ak protupapa, tj. onih koji sebe smatraju da su bili pape, ali službena ih Crkva ne priznaje.

Pape su u povijesti pozivali i vodili ratove, mnogi su za vjeru podnijeli mučeničku smrt, neki su dolazili iz arijevskih obiteljskih loza, neki su na tu funkciju dolazili mitom i nepotizmom, neki su se svojevoljno povlačili s te službe, neki su na toj službi bili po nekoliko dana ili mjeseci, a neki i više od 30 godina. Među papama je bilo redovnika, najviše franjevaca, benediktinaca i dominikanaca. Također, najviše papa bilo je s prostora današnje Italije, a velik broj papa dolazili su s prostora Francuske, Njemačke i Bliskog istoka.

Dakle, od sv. Petra, prvog pape, koji je bio ribar, koji je nakon toga tri puta zatajio Isusa, pa sve do aktualnog Kristova namjesnika, pape Franje, ukupno je bilo njih 266.

Međutim, velik broj papa Crkva časti kao svetce i blaženike. Dosad je ukupno 81 papa proglašen svetim, a devet njih blaženim. Za njih četvero otvorena je kauza za proglašenje blaženom i svetim.

Većina toga odnosi se na prva stoljeća kršćanstva. Kao svetci časte se prvih 53 pape, od sv. Petra do sv. Feliksa IV. (526. – 530.), s izuzetkom pape Anastazija II. (496. – 498). Istovremeno, svi pape, koji su vodili Crkvu od objave Milanskog edikta (313.) časte se kao mučenici. Do kraja prvog tisućljeća još se dvadeset rimskih biskupa časti kao svetce. Valja napomenuti kako tada nije postojao proces za proglašenje svetih kakav danas postoji.

Od 11. do 16. stoljeća samo se desetoricu papa časti kao svetce ili blaženike, sve češće u sklopu formalnog procesa i ispitivanja svetosti. Uglavnom, ovi pape nisu bili mučenici, nego svjedoci vjere. U posljednjih 500 godina petero papa proglašeno je svetim (Pio V., Pio X., Ivan XXIII., Pavao VI. i Ivan Pavao II.), a dvoje blaženim (Inocent XI. i Pio VII.). Kauze za proglašenje blaženim otvorene su za četvoricu papa (Benedikta XIII., Pija VII., Pija XII., i Ivana Pavla I.).

Donosimo kratke životopise petorice velikih papa koji su živjeli u posljednjih 500 godina, a koji su zbog svog pobožnog i Bogu odanog života proglašeni svetcima Katoličke Crkve.

Pio V. (1566. – 1572.) – Želio je jednostavnu i skromnu Crkvu

Svjestan važnosti kako se u Rimu treba uspostavi disciplina i moral, nastojao je smanjiti troškove papinskog suda, smanjivši povlastice među svećenstvom i druge mjere. Kako bi proveo odluke Tridentskog sabora, standardizirao je Misu proglašavajući Tridentsku Misu, odnosno Mise rimskog obreda. Na njegovu inicijativu, udružene kršćanske snage kod Lepanta 1571. pobijedile su tursku vojsku. U zahvalu za tu pobjedu Papa 7. listopada uvodi blagdan Naše Gospe od Pobjede, a u Lauretanske litanije uveo je zaziv: ‘Pomoćnica kršćana’. Njegov blagdan slavi se 30. travnja.

Vodio je skroman i jednostavan život, a raskoš mu je bila potpuno nepoznata. To je očekivao od svojih suradnika, ali i cijele Crkve. Provodio je brojne reforme. Govorio je da Crkvi nisu potrebni ni vojska, ni oružje, ni topovi, već molitva, post, Biblija. Od njegova pontifikata pape nose bijele odore, jer on je sa sobom uvijek imao svoj dominikanski habit.

Pio X. (1903. – 1914.) – Borac protiv modernizma i veliki štovatelj Euharistije

U svom pontifikatu oštro se uspostavljao modernizmu. U enciklici ‘Pascendi Dominici gregis’ osuđuje modernizam, agnosticizam i imanentizam. Papa se u nekoliko dokumenata založio i za katehizaciju, te je dao prirediti i novi Rimski katekizam za rimsku crkvenu pokrajinu, koji se proširio po cijelom svijetu. Značajno je reformirao Kuriju, davši veće ovlasti pojedinim kongregacijama. Papa se mnogo zalagao za bolje vjersko podučavanje. I sam je nedjeljom poslijepodne održavao vjeronauk.

Vodio je Crkvu na početku 1. svjetskog rata. Kad su neki vojskovođe od njega tražile blagoslov, kazao je: ‘Blagoslovit ću samo mir.’ Živio je veoma skromno. Bio je štovatelj Presvete Euharistije. Izdao je odredbu o tome da se može svaki dan primati pričest,  te o pričešćivanju djece. Zalagao se za kvalitetniju izobrazbu svećeničkih kandidata. Volio je životinje i podržavao je rad društva za zaštitu životinja.Blaženim je proglašen 1951., tri godine kasnije i svetim. Njegov blagdan slavi se 21. kolovoza.

Ivan XXIII. (1958. – 1963.) – ‘Dobri papa’ koji je mnoge iznenadio svojim odlukama

S obzirom na to da je papa postao veoma star sa 78 godina, svi su smatrali kako će on biti prijelazni papa. Međutim, unatoč ozbiljnim godinama, sazvao je II. vatikanski koncil. Želio je provesti obnovu Crkve u odnosu na svijet i dati joj načina da vodi dijalog sa svim ljudima, nevjernicima ili vjernicima drugih vjera ili drugih vjeroispovijesti. U narodu je zapamćen kao ‘Dobri papa’ zbog svoje blagosti i vedrine. Bio je član Franjevačkog svjetovnog reda. Promijenio je do tada uglađeni i aristokratski stil svojih prethodnika. Sebe je volio nazivati seljakom. Svima je želio biti dobar pastir.

Blaženim ga je proglasio Ivan Pavao II. 2000., a 14 godina kasnije zajedno su proglašeni svetim. Njemu u čast posvećena je župa u zagrebačkoj Dubravi. Njegov blagdan slavi se 11. listopada, na godišnjicu kad je otvorio rad Drugog vatikanskog koncila.

Pavao VI. (1963. – 1978.) – Tražio je balans između tradicionalnog i modernog

Ostao je zapažen po tome što je priveo kraju II. vatikanski koncil. Po mnogočemu je bio prvi u povijesti. Započeo je s praksom apostolskih pohoda izvan Italije. Zalagao se za međureligijski i ekumenski dijalog. Crkvu je otvorio modernom svijetu. Govorio je o borbi protiv siromaštva, kritizirao bogate za nedostatak solidarnosti. U enciklici ‘Humanae Vitae’, piše o vrijednosti ljudskog života. Ta je enciklika naišla na burne reakcije kod mnogih ljudi, posebno u bogatim zemljama. Čak je dolazio i do prosvjeda. Nastojao je naći put ravnoteže između tradicije i reforme; međutim, nailazio je na brojna osporavanja, čak i iz samih crkvenih krugova. Blaženim je proglašen 2014., četiri godine kasnije i svetim. Njegov blagdan slavi se 29. svibnja, na godišnjicu svećeničkog ređenja.

Ivan Pavao II. (1978. – 2005.) – papa putnik i veliki Marijin štovatelj

Prvi papa koji nije bio Talijan od 1523. Gajio je veliku ljubav i pobožnost prema Mariji. Poznat po tome što je volio mlade. Tijekom svog pontifikata imao je 103 apostolska putovanja. Volio je mlade i mladi su voljeli njega. Utemeljio je svjetske susrete mladih i obitelji. Napisao je 20 enciklika. Odigrao je važnu ulogu u rušenju komunizma u srednjoj i istočnoj Europi. Svega šest godina nakon smrti proglašen je blaženim. Tri godine kasnije i svetim. Također, Vatikan je pod njegovim vodstvom bio zemlja koja je prva priznala Hrvatsku. Tri puta pohodio je Hrvatsku, a dva puta Bosnu i Hercegovinu. Stoga ne čude broji spomenici podignuti njemu u čast (Dubrovnik, Požega, Trsat, Marija Bistrica, Udbina, Sarajevo, Nova Gradiška, Selca, Njivice, Kuna, Zaprešić, Rijeka…) Također, njemu u čast posvećene su tri župe u Hrvatskoj (Novi Jelkovec – Zagreb, Petrinja i Novi Lapac u Lici). Njegov blagdan slavi se 22. listopada, na godišnjicu njegova izbora za papu.

www.medjugorje-news.com/laudato.hr