Koje su posljedice duha nepraštanja: U konačnici će te učiniti tjelesno bolesnim
Neki ljudi misle da posljedica nema. Kažu – Pa znaš, ja imam duha nepraštanja ali ne vidim da se dogodilo išta u mom životu, pa stoga ništa nije krivo. Ako i ti tako razmišljaš onda sigurno imaš tog duha. Duboko u tebi ključa, postoji gorčina, neprijateljstvo i bijes prema nekome iz prošlosti. Možda od jučer možda od prije godinu dana. Reći ćeš da toga više u tvom srcu nema jer je vrijeme sve zaliječilo. Vrijeme ne liječi. Pa, koje su posljedice duha nepraštanja?
Prva je – emocionalno ropstvo. Osoba koja ne prašta će se naći omotana u bijes, ukliještena u vlastito neprijateljstvo, blokirana iznutra emocijama koje ne mogu izraziti jer su tako ljuti i bole ih sjećanja na prošlost. Ti se osjećaji stalno ponavljaju u njihovom umu. Tijekom dana kao da se neka traka pokrene. Ponekad će se nešto dogoditi i oni će pomisliti – Zašto sam to učinio? Zašto sam se tako osjećao kad mi se to dogodilo? Zašto se tako ponašam prema ljudima? Ne mogu razumjeti što se događa. A događa se to da su osjećaji iz prošlosti još nazočni te da su ih zarobili.
Vidiš duh nepraštanja će te staviti sa strane. Smanjit će tvoju sposobnost odnosa s drugim ljudima. Sposobnost davanja i primanja ljubavi od nekoga.
Zbog toga si ne možeš dozvoliti da tvoj bol preraste u duh neopraštanja. Ne možeš si priuštiti da uništi tvoj život kao i život ljudi oko tebe. Dakle, postoji emocionalno ropstvo.
Drugo, kvari se naš odnos prema drugima. Taj se duh prelijeva na sve oko sebe. Na obitelj, suradnike, prijatelje. Ljudi će te početi obilaziti zbog toga. Ne možeš si to dopustiti.
Treće, kvari se tvoj odnos s Gospodinom. Zamisli da dođeš k Isus i kažeš – Gospodine želim ti zahvaliti za tvoje opraštanje, oprosti mi moje greške i grijehe. Znaš li što se događa kada osoba duha neopraštanja dođe k Gospodinu? Evo što. Počinju se pojavljivati stare uspomene i boli, osoba koja te povrijedila. Nema šanse da imaš takvog duha, dođeš pred Gospodina i počneš se moliti, a da Duh Sveti ne bi stavio tu osobu pred tebe. To je zato jer je to zapisano u tvom pamćenju. Možeš to pokušati potisnuti. Možeš zanijekati, ali to ipak ostaje i opterećuje ispravan odnos s Gospodinom Isusom Kristom i nije moguće imati ispravan odnos s njim sve dok je tvoj duh pun mržnje, bola i neopraštanja prema drugoj osobi.
Možeš koliko god hoćeš umovati, čitati Bibliju svaki dan, moliti do iznemoglosti, slušati tisuće propovijedi svejedno ti neće pomoći. Neće ti pomoći sve dok ne budeš spreman suočiti se s bolom. Tada se dogodi da nam se osjećaji, odnosi s prijateljima i Gospodinom oštete.
To me dovodi do slijedeće točke. To nas oštećuje i tjelesno, pa će te udariti u glavu, vrat ili ramena, možda u grudi? Gorčina, neprijateljstvo i duh nepraštanja će ostaviti traga na tvom tijelu.
Vidiš, dogodi se to da preopteretiš svoj živčani sustav, a mi nismo stvoreni za nošenje bijesa, neprijateljstva, gorčine i krivnje. To će se dogoditi prije ili kasnije. Pregorjet će ti osigurač na ovaj ili onaj način. Jednog dana će ti se dogoditi vulkanska erupcija, ne samo kroz tvoja usta, već i u tvome tijelu. Dogodit će se negdje u tvom tijelu nepraštajućeg duha i nekako će izaći van.
Možeš otići liječniku, a on će ti reći da je s tobom sve u redu dok ti znaš da nije. Problem je u tvom umu. Sve što ti je u umu silazi u svaki dio tvoga tijela jer iz uma svi ostali organi dobivaju poruke i naredbe.
Kad bih ti prišao i rekao ti da si bolestan i da izgledaš užasno, jamčim ti, kad bi to povjerovao na samo jednu minutu, tvoji bi se osjećaji promijenili. Zato jer bi um primivši poruku rekao tijelu da je bolesno.
Naš um ima više utjecaja na tijelo no što smo to ti i ja spremni priznati. To je dobro jer je Bog na taj način stvorio tijelo. Ja ti kažem; duh neopraštanja će te u konačnici učiniti tjelesno bolesnim. To je konačni način na koji Bog pokušava zadobiti tvoju pažnju ako ne ide na neki drugi način. A neki se ljudi čak i tada odbijaju pozabaviti gorčinom zamjeranjem, neprijateljstvom i duhom nepraštanja, samo zato jer im je prebolno pozabaviti se tim.
