Koja priča se krije iza vatikanske skulpture češera
Skulptura vatikanskog češera iz 2. stoljeća, koju spominje Dante Alighieri u svojoj Božanstvenoj komediji, simbol je besmrtnosti i ponovna rođenja…
Vjerojatno bi bili potrebni cijeli dani da se zaista cijeni svako umjetničko djelo koje oduzima dah izloženo u kolosalnoj zbirci Vatikanskih muzeja u Rimu. Posjetitelji se mogu diviti Michelangelovu Posljednjem sudu, slavnoj Galeriji karata i čitavom nizu Raphaelovih freski, među ostalim umjetničkim djelima koja oduševljavaju, piše portal nedjelja.ba.
No, dok posjetitelji stignu do Cortile della Pigne, doslovce Dvorišta češera (ili kako se u mnogim krajevima kaže šišarka), obično se osjećaju kao da su u jednom satu upoznali nekoliko stoljeća povijesti umjetnosti. Ipak, još intrigantnija umjetnička djela nalaze se u ovom dvorištu od 1 000 m2 obilježenom umirujućim zvukom vode koja izvire iz Fontane della Pigne.
Teško je tako promašiti Pignone ili „veliku šišarku“, kako ju lokalno stanovništvo od milja zove, ogromnu brončanu skulpturu češera koja se uzdiže nad istoimenom fontanom.
Ovu kolosalnu statuu, visoku gotovo četiri metra, izradio je prije 1 800 godina rimski kipar Publije Cincije Savije. Kao i mnoga druga umjetnička djela koja se čuvaju u Vatikanskim muzejima, ona je svjedočanstvo o različitim epohama rimske povijesti.
Vjerojatno je nastala kao dio ukrasa Izidina i Serapisova hrama, svetišta posvećena egipatskim božanstvima Izidi i Serapisu na Campusu Martiusu u blizini Agrippinih termi. Trenutno ju okružuju dva brončana pauna, replike kipova koji su ukrašavali grobnicu cara Hadrijana iz 2. stoljeća.
Ono što doima jest njegova kolosalna veličina i njegova kvaliteta. Borov češer povezan je s gradom Rimom još od antike, a posjetitelji se i danas mogu diviti znamenitim rimskim borovima koji se nižu u krajoliku Vječnog Grada. Povijesno gledano, umjetnički prikazi češera predstavljali su vječni život i obnovu. U slučaju ove statue, povjesničari umjetnosti također su ju povezali s duhovnim prosvjetljenjem budući da češer nalikuje žlijezdi epifizi.
Kada je Dante posjetio Rim 1300., bio je toliko zadivljen neobičnim kipom da ga je na kraju spomenuo u Paklu u Božanstvenoj komediji: „Lice mu je bilo dugo i veliko poput češera Sv. Petra.“
To sugerira da je do 1300. godine češer premješten na Trg Sv. Petra. Pouzdano znamo da je 1608. prevezen u ovo dvorište, na vrhu dvostruke rampe stubišta koje je dizajnirao Michelangelo. Ubrzo nakon preseljenja, dvorište se počelo i zvati Cortile della Pigna.
