Kako pomoći dušama iz čistilišta?
Čistilište je jedna od istina naše vjere. Katekizam katoličke Crkve o tome jasno govori. Crkva skupa sa svecima tvrdi da svojim molitvama i žrtvama možemo puno pomoći našoj braći i sestrama koji se, navodi Katekizam, moraju podvrgnuti čišćenju, kako bi postigli svetost nužnu za ulazak u nebesku radost. Duše se protiv toga ne bune, jer znaju da im je to potrebno, a našu molitvu željno iščekuju i trebaju.
Povezani smo s ljudima koji su umrli prije nas, a i oni s nama, prenosi Aleteia. Crkva je rano uvela molitvu za mrtve u svoje euharistijske molitve. Iako nam Bog u potpunosti oprašta grijehe čim ih priznamo s iskrenom željom za obraćenjem, i dalje nam ostaje navika sebičnosti ili zla kojih se moramo riješiti da bismo ušli u Kraljevstvo ljubavi. Čistilište je, rekao je sv. Ivan Maria Vianney, “svojevrsna ambulanta” u kojoj smo u karanteni jer smo zaraženi kugom u zemlji koju smo posjetili. Duše koje se nalaze u ovoj “ambulanti” ne bune se protiv ovog procesa pročišćenja jer osjećaju da im je potreban. Ali prekrasna stvar u tome je što, zahvaljujući zajedništvu svetaca – ove tajanstvene solidarnosti koja povezuje sve članove Crkve i izvan granica smrti – možemo skratiti razdoblje pročišćenja duša svojih bližnjih u čistilište, dok oni sami mogu moliti za nas.
Naša je dužnost moliti se za pokojne, a najviše im može pomoći prinošenjem svete misne žrtve, jer je Krist jedini Spasitelj. Međutim, „po Njemu, s Njim i u Njemu“ možemo prinositi molitve i žrtve; naše vlastite, ali i molitve i žrtve svih ostalih članova Crkve. Otuda vrlo drevna praksa oproštaja. Zapravo, Crkva smatra da je od Gospodina dobila moć izvlačenja iz riznice svih zasluga svetaca kako bi svoju dobrotu proširila na sve one koji ih ponizno prihvaćaju primiti. Isus je obećao Petru: “Što god svežete na zemlji, bit će svezano na nebu” (Matej 16:19). Činim tri stvari kad izgovaram molitvu. Shvaćam da se još uvijek moram odvojiti od svega što me sprječava da se totalno uzdam u Boga. Prepoznajem solidarnost koja povezuje sve članove Crkve: “U Crkvi svaki nosi drugoga i sve nosi On”, rekao je sveti Grgur Veliki. Napokon, prepoznajem da je Crkva od Gospodina dobila moć crpljenja ovog duhovnog blaga kako bi ga podijelila svima onima koji od njega žele imati koristi. Župnik Arški često bi citirao dužnost molitve za preminulu rodbinu: „Kad bi im dobri Bog dopustio da se pokažu, vidjeli bismo ih kako nam se bacaju pod noge:„ O, djeco, smilujte nam se! “, rekle bi siromašne duše. Tražile bi molitvu i misu.” Ali također je rekao: “Kad bismo znali koliko milosti možemo dobiti kroz duše u čistilištu, one ne bi bile toliko zaboravljene.”
www.medjugorje-news.com/hkm.hr
