Kako je sveti Ivan Pavao II. spasio pobožnost Božjeg milosrđa svete Faustine
Kako je sveti Ivan Pavao II. spasio pobožnost Božjeg milosrđa svete Faustine! Pobožnost Božjem milosrđu kakvu danas prakticiramo potekla je od svete Faustine Kowalske, poljske časne sestre koja je živjela početkom 20. stoljeća. Sv. Faustina tvrdila je da je imala redovite vizije Isusa i svetaca, te da joj je sam Isus dao pojedinosti o pobožnosti.
Opise onoga što je vidjela i čula napisala je u svoj dnevnik, koji su sada objavljeni u knjizi pod nazivom Dnevnik svete Marije Faustine Kowalske: Božansko milosrđe u mojoj duši. Upozoravajući svoju subraću redovnike da se sprema veliki rat i da trebaju moliti za Poljsku, umrla je u 33. godini života 5. listopada 1938. godine. Godinu dana kasnije Njemačka je napala Poljsku. Zadivljen točnošću njezina proročanstva, nadbiskup Jałbrzykowski iz Vilniusa je prvi put dopustio javnu uporabu pobožnosti Božjeg milosrđa. Pobožnost se brzo proširila Poljskom i bila je izvor snage i nadahnuća tijekom strašnih godina rata.
Do 1941. već se širio svijetom i, unatoč ratu, stigao sve do Sjedinjenih Država. Poljski svećenik fr. Sopoćko je bio nadahnut da osnuje redovničku kongregaciju (nešto poput redovničkog reda) vezanu uz pobožnost. Završetkom rata pobožnost se još brže širila. Do 1951., samo 13 godina nakon smrti svete Faustine, u Poljskoj je bilo 150 vjerskih središta posvećenih Božjem milosrđu. Godine 1955., poljski biskup, uz odobrenje pape Pija XII., pokrenuo je vjersku kongregaciju posvećenu širenju pobožnosti. Papa Pio XII blagoslovio je 1956. sliku Božanskog milosrđa i dopustio mnogim biskupima diljem svijeta da daju svoj blagoslov spisima o pobožnosti. Radio Vatikan je čak počeo promicati pobožnost u svom programu.
Kardinal Alfredo Ottaviani, predstojnik Svetog ureda (prethodnika Kongregacije za nauk vjere – vatikanskog teološkog nadzornog odjela), pokušao je uvjeriti papu Pija XII. da potpiše osudu djela svete Faustine, ali je odbijen. Kada je 1958. papa Ivan XXIII. izabran za papu, kardinal Ottaviani je imao još jednu priliku. Kardinal je njezina djela uvrstio na popis knjiga za razmatranje zabrane ubrzo nakon izbora novog pape.
Dana 6. ožujka 1959. Sveti je ured konačno izdao dokument kojim se zabranjuje korištenje “slika i zapisa koji promiču pobožnost prema Božjem milosrđu u oblicima koje je predložila sestra Faustina”. Činilo se da je pobožnost svete Faustine prema Božjem milosrđu možda završila. Poljski narod je bio slomljen – uključujući i mnoge svećenstvo. Jedna takva osoba bio je Karol Wojtyła. Bio je utjecajan u izradi nekoliko ključnih dokumenata Drugog vatikanskog sabora i imenovan je nadbiskupom Krakowa u relativno mladoj dobi od 43 godine 1964. U roku od godinu dana nakon što je preuzeo svoj novi položaj, i s uz odobrenje Vatikana, pokrenuo je novu istragu o njezinim djelima.
Otkrio je da je prethodna osuda djela svete Faustine bila uglavnom rezultat toga što su oni u Vatikanu čitali njezina djela ne u njihovom izvornom poljskom jeziku, već preko pogrešnih francuskih i talijanskih prijevoda. Zatim je u travnju 1978., nakon desetljeća rada i molitve pristaša pobožnosti Božjeg milosrđa, Vatikan poništio svoju prethodnu zabranu njezinih djela! Radovali su se katolici diljem svijeta!
Samo nekoliko mjeseci kasnije, sada već kardinal Wojtyła, koji je predvodio nastojanja, proglašen je papom Ivan Pavao II. Ivan Pavao II osobno je proglasio Faustinu blaženom 1993. godine, a zatim ju je proglasio svetom 2000. godine. Također je odredio prvu nedjelju nakon Uskrsa kao Nedjelju Božjeg milosrđa. Sveta Faustina i njezine pobožnosti potpuno su se opravdale – i cijelom su svijetu prenijele poruku beskrajnog Božjeg milosrđa.
