STRAŠNA VIZIJA Kako je fatimska vizija pakla pomogla slavnom umjetniku da se vrati Bogu
STRAŠNA VIZIJA Kako je fatimska vizija pakla pomogla slavnom umjetniku da se vrati Bogu Salvadora Dalíja smatra se jednim od najvećih umjetnika 20. stoljeća i najpoznatijim nadrealistom. Kad je 1960-ih bio na vrhuncu slave, Plava vojska Gospe Fatimske od njega je naručila sliku vizije pakla, kako su je Lucija, Jacinta i Franjo imali za vrijeme ukazanja u Fatimi 13. srpnja 1917. godine.
Zamisao je došla od protestanta koji se obratio na katoličanstvo i stupio u sjemenište nakon što je pročitao što je sestra Lucija o viziji napisala u svojim memoarima.
Smatralo se da će Dalí takvom porukom mnogo učinkovitije doći do mladih i nevjernika nego bilo kakva nedjeljna propovijed ili priča o svecima. Ta će narudžba promijeniti Dalíjev život i rad, i od ateizma će ga vratiti do njegovih katoličkih korijena.
Dalí je odrastao u Kataloniji, blizu granice s Francuskom. Otac mu je bio antiklerikalno nastrojen ateist, a majka pobožna katolkinja. Rodio se devet mjeseci nakon što mu je stariji brat, imenom Salvador, umro, i roditelji su mu često govorili da je zamijenio svoga brata.
Balansirajući između utjecaja vjere i nevjere u Boga, Dalí je odrastao u zbunjena i nesigurna čovjeka. Jednom je prilikom izjavio: „Raj se nalazi posred grudi čovjeka koji ima vjere. U ovome trenutku još nemam vjere, i bojim se da ću umrijeti bez raja.“
Dalíjeva slava rasla je u 1930-ima i 1940-ima, a u Americi je postao senzacija nakon svoje prve tamošnje izložbe 1934. godine. Njegova poznata slika, „Ustrajnost sjećanja“, s prizorom rastopljenih džepnih satova, pomogla je definirati njegovu metodu kreativnosti i nadrealizma, „paranoično-kritičnu metodu“. Dalíjeva je kreativnost proizlazila iz slika koje je vidio u podsvijesti dok je zapadao u stanje polusna, hipnogogije.
Salvador Dalí se cijeloga života borio s predodžbom vlastite smrti, strahom koji nije mogao prevladati. Proučavao je nova otkrića vezana za treću dimenziju, što ga je potaklo da traži pristup četvrtoj dimenziji i besmrtnosti. Njegova su djela prožeta temama erotike, smrti i raspadanja, ali i vjerskim temama i temama znanstvenog napretka.
Bilo mu je 55 godina kad mu se Plava vojska obratila s molbom da naslika viziju pakla. Suosnivač Plave vojske John Haffert primio je pismo od sjemeništarca, koji ga je potaknuo da Dalíju izloži ideju. Haffert je projekt financirao svojom životnom ušteđevinom. Susreo se s Dalíjem u njujorškom hotelu u kojem je slikar odsjedao, i ispričao mu je o poslanju Plave vojske da širi fatimsku poruku. Pročitao mu je priču o Fatimi iz Lucijinih spisa, kao i opis vizije pakla.
„Na vama je da tu viziju predstavite istinito i živo“, rekao mu je Haffert. „Izabrani ste da budete Gospin umjetnik, Božji vizualni tumač.“
Dalí je pozorno slušao, a zatim naručio pladanj puževa. Kad je jelo stiglo, slikar je počeo bockati puževe naročitim vilicama, objašnjavajući Haffertu da su veliki umjetnici uvijek na slikama pakla prikazivali vile, a on će naslikati vilice za puževe. „Duša grešnika je poput puža“, objasnio je. „Uvija se i skriva u ljušturi, i možete je izvaditi jedino vilicom za puževe!“
Zatim su dogovorili honorar, a ugovor je potpisan na papirnatom ubrusu.
Haffert je nastojao dogovoriti sastanak Dalíja i sestre Lucije, koja je 1960. bila karmelićanka u klauzuri u portugalskom gradu Coimbri. Nije uspio, iako joj je osobno pisao. Dalí je Haffertu rekao da to nije problem. Proučit će što je sestra rekla o viziji, i tako osmisliti vlastitu viziju. „Naslikat ću ono što budem vidio“, izjavio je.
Dalí je više od godinu dana proučavao Lucijin opis vizije pakla i u svojoj podsvijesti nastojao pronaći sliku, ali nije mu išlo. Haffert mu je predložio da nadahnuće potraži u Fatimi. Dio Dalíjeva problema bio je taj što nije znao naslikati Blaženu Djevicu Mariju. Njegova supruga Gala uvijek mu je bila model kad je trebao naslikati ženu.
U Fatimi su ga odveli izravno na mjesto gdje se Blažena Djevica ukazala, i gdje su djeca vidjela kako se zemlja otvara i vidi pakao. Slikarev vodič, kanonik José Galamba de Oliveira, rekao mu je da je ključ za razumijevanje vizije pakla poziv na obraćenje. Bezgrešno Srce Marijino znak je nade za sve koji odgovore na Gospinu poruku o obraćenju.
Zahvaljujući kanonikovu utjecaju, Dalí je konačno tijekom svoga putovanja uspio upoznati sestru Luciju. Kratko se zadržao s njom u razgovoru kroz rešetke. Dalí je poslije komentirao kako je poseban bio osjećaj „udisati zrak što ga udiše buduća svetica“, nešto slično boravku u raju. Konačno je dobio inspiraciju da naslika viziju pakla.
Prije odlaska iz Fatime, Dalí je zamolio kanonika Galambu da ga ispovjedi. Galamba je kasnije Haffertu rekao da je to bila „najdirljivija, najiskrenija i najdublja ispovijed“ koju je čuo u svom dugom svećeničkom stažu.
Posve drukčija vizija
Haffert je 13. ožujka 1962. dobio obavijest da je slika gotova, i da mu je gospodin Dalí želi pokazati. Haffert nije mogao ići, pa ga je zamijenio mons. Harold Colgan, suosnivač Plave vojske. Kad je slika otkrivena, mons. Colgan nije mogao skriti svoj šok pred Dalíjevom vizijom. Nije očekivao nešto takvo.
No kad se sliku bolje prouči, može se vidjeti da je Dalí u viziji prikazao samoga sebe, i naslikao svoje obraćenje. Slika prikazuje čovjeka na samrti, čija je duša prozirne crvene boje. Tog čovjeka muče demoni u paklu – bodu ga vilicama za puževe, pokušavajući tako doći do njegove duše. Kroz pukotine u zemlji vidi se pakao. Iznad je Blažena Djevica, puna patnje, i pokazuje svoje žalosno srce puno ljubavi pred užasnim prizorom gubitka jedne duše. Jedna osoba stoji sama, držeći raspelo i moleći.
Fatimska djeca rekla su da bi umrla od straha kad su vidjela viziju pakla da Marija nije bila s njima. Rekla je djeci: „Vidjeli ste pakao, gdje odlaze duše grešnika. Za njihov spas Bog želi da se po cijelom svijetu obavlja pobožnost mome Presvetome Srcu.“ Za vrijeme ukazanja u kolovozu ih je preklinjala: „Molite, mnogo molite. Mnogo duša odlazi u pakao jer nitko ne moli za njih.“
Nitko ne zna što je sestra Lucija rekla Dalíju za vrijeme njegova kratkog posjeta, ali ona je imala talent da kaže upravo ono što pojedini čovjek treba čuti da se vrati Bogu, čak i ako se radilo o okorjelom komunistu. Sigurno mu je pomogla da upozna ljubav Božju i ljubav Majke Božje, i da shvati da je njezino Bezgrešno Srce utočište grešnika. Dalí na ovoj slici nije koristio Galu kao model za Marijino lice. Vratio se svojim katoličkim korijenima i vjeri u Boga, i suočio se sa svojom smrtnošću.
Kada je sestra Lucija 1997. konačno vidjela njegovu sliku vizije, pozorno ju je promotrila, a zatim svome prevoditelju rekla: „Pakao je duhovno, a ne fizičko mjesto. Nemoguće ga je naslikati. Ova je slika je najbliže što čovjek može u tom smislu prikazati.“
Salvador Dalí umro je od zatajenja srca 23. siječnja 1989., u dobi od 84 godine. Svoje vjerske osjećaje držao je za sebe. Sestra Lucija sigurno je molila za njega.
Njegova slika vizije pakla nalazi se u domu skupljača umjetnina iz Connecticuta, koji ju je 2007. kupio od Svjetskog fatimskog apostolata (Plave vojske).
