Jim Caviezel mladima: Pošaljite Lucifera natrag u pakao
Jim Caviezel u svom posljednjem filmu Pavao, Kristov apostol, koji je objavljen prošlog proljeća, glumi evanđelista Luku. Kako bi promovirao film, otišao je na sastanak voditelja FOCUS-a (na SLS konferenciju). Glumac je pozvao buduće generacije da “pošalju Lucifera natrag u pakao”.
Okupljeni studenti su možda očekivali da će glumac govoriti o svom filmu, ali Caviezelov govor bio je fenomenalan poziv na akciju koji je svih dirnuo, piše katolički portal Aleteia.
Publika je bila oduševljena kad je vidjela Caviezela, do te mjere da se činilo da se nikada neće smiriti. Nježno je podigao prst i cijela je prostorija utihnula. Tada je počeo tiho i nespretno čitati s papira na kojem je imao pripremljen govor:
“Ime Savao (eng. Saul) znači Veliki. Ime Pavao (eng. Paul) znači Mali. Snimajući ovaj film naučio sam da ako promijenimo jedno malo slovo možemo postati veliki u Božjim očima. No, prvo moramo biti mali kako bi postali veliki. To je put svetih. To je put Svetoga i način na koji je Savao postao sv. Pavao.”
Nastavio je govoriti o pozivu i kako čovjek mora biti otvoren kako bi razabrao takvu vrstu poziva. Govorio je o tome kako je znao da želi biti glumac, o stresnom razdoblju kada je glumio Edmonda Dantesa u filmu Grof Monte Cristo te o tome koliko se žrtvovao dok je igrao ulogu Isusa u Pasiji.
“Kad sam bio na križu, naučio sam da je naše otkupljenje u Njegovoj patnji. Zapamtite da sluga nije veći od
gospodara. Svatko od nas mora nositi vlastiti križ. Postoji cijena za našu vjeru i slobodu. Bio sam kažnjavan, bičevan,
raspet, pogođen munjom, da, operacijom na otvorenom srcu – to se dogodi nakon pet i pol mjeseci hipotermije.”
Prisjetio se trenutka sa snimanja Pasije kada je bio pribijen ispod križa, a netko je pokušao povući klin na pogrešan način te mu tako iščašio rame. Rekao je da je taj trenutak ostao u konačnoj verziji filma i komentirao da tako nešto ne bismo imali prilike vidjeti u slučaju da se produkcija odvijala u studiju.
“Patnja je bila glavna karakteristika mog nastupa, a istu ulogu ima i u našim životima.”
“Bilo je mnogo boli i patnje prije uskrsnuća. Vaš put neće biti drugačiji. Prihvatite svoj križ i usmjerite se prema svom
cilju. Želim da odete u ovaj poganski svijet i besramno ispovijedate svoju vjeru u javnosti. Svijetu su potrebni ponosni
ratnici vođeni vjerom. Ratnici poput sv. Pavla i sv. Luke koji riskiraju svoja imena i ugled da svoju vjeru i ljubav prema
Isusu pokažu svijetu.”
Govorio je o demokraciji i o tome kako sloboda svakog čovjeka da radi ono što želi nije isto što i sloboda da čini bilo što. Citirao je čuvenu rečenicu Maximiliana Kolbea: “Ravnodušnost je najveći grijeh 20. stoljeća”, te dodao: “Pa, moja braćo i sestre, to je najveći grijeh i 21. stoljeća.”
Govor je završio navodeći poznati govor iz filma Hrabro srce, u kojem William Wallace hrabri svoju vojsku govoreći o slobodi i o tome što čovjek mora biti spreman učiniti za nju. Za kraj je dodao:
“Svaki čovjek umire. No, nije svatko doista i živio. Ti, ti, ti. Svi se moramo boriti za pravu slobodu i živjeti, prijatelji
moji. Moramo živjeti! Sa Svetim Duhom kao vašim štitom i Kristom kao vašim mačem, možete se pridružiti svetom
Mihaelu i svim anđelima u slanju Lucifera i svih njegovih pristaša ravno u pakao gdje i pripadaju!”
Zanimljivo je promatrati promjenu u Caviezelu kada prestaje pratiti svoj pripremljeni govor i prepusti se spontanoj izvedbi, kao da vizualno pokazuje razliku između “Velikog” i “Malog”. Kada je završio, nagnuo se preko pozornice i osmjehnuo nelagodno kada je shvatio da je odstupio od svojih pripremljenih riječi.
