Jesu li nam grijesi koje zaboravimo ispovijediti oprošteni?
Nije neobično zaboraviti neke grijehe ako niste bili na ispovijedi dugo, dugo vremena. Jesu li nam grijesi koje zaboravimo ispovijediti oprošteni?
Često se duše u vašoj situaciji počnu prisjećati svih vrsta grijeha koje su zaboravile. Zašto? Jer nova milost u vašoj duši donosi sa sobom svjetlo, poniznost i sažaljenje, što vam sve daje hrabrost da prepoznate i ispovjedite svoje grijehe. Ako niste namjerno propustili spomenuti smrtne grijehe kojih ste bili svjesni, ne brinite, tada ste se dobro ispovjedili: svi su vam grijesi oprošteni i vama je oprošteno.
Međutim, sljedeći put kad budeš išao na ispovijed – a ja ne bih išao ranije od tjedan dana kasnije, inače bi mogao postati žrtvom skrupuloznosti – trebao bi spomenuti grijehe koje si zaboravio. Ovo će povećati milost u vašoj duši i dati vam duševni mir. Sakrament pokore veliki je blagoslov za Crkvu. Papa Pio XII. sažima prednosti ispovijedi u svojoj enciklici Mystici Corporis Christi (o mističnom tijelu Kristovu): „Njom (čestom ispovijedi) povećava se istinska samospoznaja, raste kršćanska poniznost, ispravljaju se loše navike, duhovna zapuštenost i mlakost. odupiru se, savjest se čisti, volja jača, postiže se spasonosna samokontrola, a milost se povećava zahvaljujući samom sakramentu” (br. 88).
