Jeste li znali da je sveti Ivan Pavao II. imao stariju sestru, živjela je samo 16 sati
Jedan od najomiljenijih svetaca suvremenog doba imao je vrlo teško djetinjstvo, puno gubitaka. Sveti Ivan Pavao II izgubio je svoje najdraže, majku, starijeg brata, pa čak i stariju sestru.
Mnogima je poznat Edmund, brat sv. Ivana Pavla II., koji je bio liječnik za vrijeme epidemije šarlaha, a preminuo je nakon liječenja jednog bolesnika. Edmund je umro u dobi od 26 godina, ostavivši dubok utjecaj na Ivana Pavla II., pokazujući mu što znači žrtvovati svoj život za dobro drugih. Prema Alessandru Gisottiju, Edmund je zapamćen kao dobri Samaritanac. Edmund je i sam bio liječnik, služio je u Poljskoj, koji je dao svoj život liječeći mladu djevojku sa šarlahom – bolešću za koju u to vrijeme nije bilo cjepiva. Mladi liječnik znao je moguće posljedice, ali poput dobrog Samaritanca nije gledao na sebe, već se brinuo samo o potrebitima. Kako se budući papa prisjetio mnogo godina kasnije, Edmundova smrt bila je šok za njega, ne samo zbog dramatičnih okolnosti koje su je okruživale, već i zato što je Karol postao zreliji nakon smrti njegove majke. Primjer bratova “mučeništva za dužnost” ostao je zauvijek urezan u sjećanje Karola Wojtyłe.
Ne treba se čuditi da je Ivan Pavao II. tijekom cijelog svog pontifikata i svećeničke službe kao poseban prioritet stavio posjete bolnicama i starijim osobama.
Sestra koju nikad nije poznavao
Iako je sveti Ivan Pavao II. imao stariju sestru, ona nije poživjela dovoljno dugo da upozna svog mlađeg brata. Prema vatikanskoj Zakladi Ivana Pavla II., “7. srpnja 1916. Olga Maria Wojtyla, starija sestra Ivana Pavla II., rođena je u Biali (danas Bielsko-Biala). Djevojčica je živjela samo 16 sati, ali sjećanja na nju ostala su živa.” Sveti Ivan Pavao II joj se s vremena na vrijeme obraćao tijekom svog života, primjerice prilikom posjeta Wadowicama, “Moja molitva je za tolike ljude koji su umrli, počevši od mojih roditelja, brata i sestre, čije je sjećanje za mene povezano s ovim gradom.” Spominje ju i u oporuci: “Kako se bliži kraj mog života, vraćam se sjećanjem na početak, roditeljima, bratu, sestri (nikad nisam znao jer je umrla prije mog rođenja)”.
Ova malo poznata činjenica trebala bi biti utješna za svakoga tko je izgubio brata ili sestru pri rođenju ili nedugo nakon rođenja. Iako takav brat ili sestra nije dugo živio, gubitak je još uvijek prisutan. Sveti Ivan Pavao II jasno pokazuje tu stvarnost, čak i kad je došao do vlastite smrti. Ivana Pavla II. svakako se mogu zazvati svi koji trpe sličan gubitak, moleći poljskog sveca da moli za njih, kako bi mogli tugovati i pronaći utjehu.
