Jedan od najpoznatijih katoličkih filozofa u svijetu za hrvatski medij otkrio lice Sotonine filozofije!
U katoličkom obiteljskom magazinu „Kana“ BR. 7-8 iz srpnja 2020. god. objavljen je intervju sa znameniti katoličkim filozofom, teologom i apologetom dr. Peterom Kreeftom, s kojim je razgovarao „Kanin“ Tomislav Kasić.
Peter Kreeft (r. 1937.) god. je dugogodišnji profesor filozofije na Boston College, te autor više od 80 knjiga o kršćanskim temama, uključujući Priručnik o kršćanskoj apologetici (Handbook of Christian Apologetiscs) iz 1994. godine, kojega je koautor s isusovcem Ronaldom K. Tacellijem, kolegom predavačem na istoj katedri.
Ovdje djelomično prenosimo intervju:
P. Niste uvijek bili katolik, nego ste obraćenik s kalvinizma. Kako se to dogodilo i zašto?
O. Kratki odgovor: čitao sam predreformacijske kršćanske pisce i oni su mi (osobito crkveni oci) pokazali da je bit svih izrazito katoličkih dogmi vjerovana od samog početka, osobito onih o autoritetu Crkve u realnoj prisutnosti (Krista u euharistiji, nap. prev). Mislio sam da je vjerojatnije da apostoli i njihovi nasljednici znaju što je Isus doista naučavao negoli nekoliko europskih „reformatora“ 1500 godina poslije. Također sam otkrio da su sve te dogme i u Bibliji.
P. Možete li komentirati činjenicu da su mnogi katolici u SAD-u obraćenici s protestantske na katoličku vjeru, poput primjerice dr. Scota Hahna, čija neka djela rado čitaju hrvatski čitatelji? Zašto se to događa?
O. Svi smo slijedili Newmanov put. „Biti duboko u crkvenoj povijesti znači biti katolik.“
P. Što je s onima koji napuštaju katoličku vjeru i odlaze u druge kršćanske vjeroispovijesti ili druge religije?
O. Malokad oni traže nešto više. Dapače, traže manje. Kultura koja se nekad nazivala „kršćanstvom“ sada sumnja u autoritet, objektivnu moralnost, čistoću, čak i objektivnu istinu. Izbaciti nepogodan teret van preko palube privlačno je i lagano. Sve što je potrebno jest preokrenuti odnos između tebe i tvoje religije: ti si taj koji sudiš, određuješ, izmjenjuješ nju, radije negoli ona tebe. Doslovno za svakoga koga poznajem, a da je napustio Crkvu, njezin nauk o seksualnosti bio je faktor oko kojeg nije bilo pregovora.
P. Što je trenutačno, prema Vašem mišljenju, najkontroverznija stvar u društvu i Crkvi?
O. Isti kao i uvijek: tko je Bog, ja ili On? Ono što razlikuje našu modernu zapadnu kulturu od svih drugih jest naša opsesija seksom i ne samo seksualnim zadovoljstvom (to je vječito), nego seksualnom autonomijom i kontrolom. Zato je Humanae vitae ključan. Mi inzistiramo: „Bez svetog otajstva ovdje, molim; ja iznad svega želim svoju slobodu.“ Vrhovni sud SAD-a zapravo je rekao da je bit slobode biti Bog: „U srcu slobode je pravo odrediti za sebe smisao života, samoga sebe, i svemira.“ To je upravo Sotonina filozofija.
P. Možete li komentirati stanje Katoličke Crkve u SAD-u? Kako su skandali sa spolnim zlostavljanjem utjecali na Crkvu i osobito na vjernike?
O. Situacija je očajna. Na jednog koji pristupi Crkvi, šestero ih je napusti. U zapadnoj ih je Europi deset. Skandali sa zlostavljanjem samo su isprika. Kad bi naša vjera bila jaka, onda bi reagirala bijesom (to je reakcija člana obitelji) prije negoli samo napuštanjem i odlaskom nekamo drugamo (to je reakcija potrošača).
P. Jeste li razočarani zbog skandala?
O. Da ste Vi sv. Petar, biste li bili „razočarani“ Judom Iškariotskim? Je li Isus rekao da je „razočaran“ onima koji nanose zlo nevinoj djeci (NJEGOVOJ djeci)? Meni se čini da se sjećam kako je on umjesto toga izabrao mnogo oštriji govor. Bila je riječ o nečemu kao mlinski kamenovi.
P. Ako biste mogli ukratko usporediti Katoličku Crkvu u SAD-u i Europi, kako biste to učinili?
O. Mi smo jednu ili dvije generacije iza Europe i vjerojatno tri ili četiri generacije iza Huxleyeva Vrlog novog svijeta. Kanada je mnogo bliže. Tamo i u Engleskoj nezakonita su ne samo djela nego i uvjerenja. Zasad su to samo osude sodomije i transdženderizma, ali to će se neizbježno proširiti.
P. Koje je Vaše mišljenje o američkoj filozofiji i teologiji i kako se one razlikuju od svojih europskih inačica?
O. Ovo je pitanje kao: „Koje je Vaše mišljenje o ljudima?“ Ima ih svih vrsta, od sve luđih i luđih moralnih prijestupnika koji drže predavanja na teološkim konferencijama, preko pukih heretika, mekih liberala, redovitih vjernika, sve do velikana kao što su Stott Hahn i biskup Barron.
P. Vi ste filozof. Što je filozofija? Što znači filozofirati?
O. Ono što se danas događa na fakultetima filozofije i u filozofskim časopisima nije filozofija. Kultiviranje pameti i sofistifikacija nauka nisu zle stvari, ali nisu isto što i ljubav prema mudrosti. Ako filozofija nije ljubav prema mudrosti, onda čovjek nije racionalna životinja i trokut nije trostranični geometrijski lik.
P. Što je mišljenje? Što znači: misliti?
O. Ne znam. (Ali to je samo početak.)
P. Može li misao, odnosno misli, biti svedena na električne impulse koji putuju između naših neurona ili tu ima nešto više?
O. Kako neuron može biti misao o neuronu. Kako uvid, ili zabluda, može biti molekula ili kemikalija? To je brkanje kategorija. Ali lako je „Hamleta“ svesti na 30.000 riječi ili simfoniju na matematičku formulu zvučnih vibracija. Ono što je neshvatljivo i što plaši jest zašto toliki ŽELE to učiniti.
P. Kršćanska sadašnjost prevela je i objavila jednu od Vaših knjiga, Nepobačeni Sokrat. Ta je knjiga izvorno objavljena ranih osamdesetih godina prošloga stoljeća. U raspravi o pobačaju otada se mnogo toga dogodilo, iako su temeljni argumenti dakako ostali isti jer se temelje na vječnim istinama. Ipak, ima li nešto što biste danas drukčije napisali?
O. Imao sam još jedan pokušaj u knjizi Tri pristupa pobačaju, ali sam shvatio da je Freud uglavnom u pravu: najveći dio našeg zaključivanja jest racionaliziranje i o onome o čemu ne želimo razmišljati mi jednostavno ne razmišljamo. Pobačaj je vjerojatno broj 1 na tom našem popisu. Je li većina njemačkih građana željela 1943. razmišljati o Auschwitzu?
www.medjugorje-news.com/dnevno.hr
