Je li u današnje vrijeme moguće postiti od interneta?
“Uvijek je mi se činila uvjerljivom uzrečica da dobar kršćanin mora u jednoj ruci imati Bibliju, a u drugoj novine. Mislio sam da je važno da kao laik pratim zbivanja u svijetu i da o svemu imam stav. Zato mi je devetesetodnevni post od interneta djelovao prvo nemoguć, a onda i pomalo besmislen. Isto kao i post od slušanja glazbe i radija koji su u autu uvijek bili uključeni. Milošću Božjom, i uz podršku braće, shvatio sam da se bez svega toga može.”
Započeo je još jedan predbožićni devedesetodnevni ciklus programa Exitus, koji između ostaloga inzistira na postu utorkom i petkom. Postoje različiti oblici posta. Lovro, jedan od polaznika Exitusa, postio je od interneta i napisao je svoje svjedočanstvo koje donosi portal Exitus.hr, a koje prenosimo od cijelosti.
“Prije iskustva s Exitusom rekao bih da je to neostvarivo. Prvih par tjedana još sam se i veselio da ću u nedjelju pročitati poneko propušteno razmišljanje na blogu, poneku kolumnu (pravih dnevnih novina u Hrvatskoj ionako nema, ako ne računamo ovih par tabloida)… Kasnije, osim što s izvršavanjem ostalih zadaća iz programa nisam više imao vremena za čitanje takvih sadržaja, prošla me je i želja. Jednostavno bih i zaboravio. Koristi su bile višestruke. Posao koji mi je u posljednje vrijeme postao zahtjevniji tražio je veću predanost. Vozeći se u tišini na posao i s posla mogao sam prvenstveno više boraviti u Božjoj prisutnosti. Ujedno sam se mogao bolje usredotočiti na obveze koje me čekaju u uredu ili u obitelji.
Ustvari, ne znam kako bih odradio neke stresne situacije da sam još uludo trošio vrijeme i kočario po internetu. Osim toga, shvatio sam koliko me razni sadržaji nepotrebno opterećuju jer se uzrujavam zbog problema koji nisu moja odgovornost, koji me nadilaze. Koliko god da je ponekad riječ o važnim pitanjima, pa čak i kad je ta zabrinutost usmjerena na dobro Crkve, spoznao sam da me ta pitanja mogu ustvari odvraćati od onoga što doista jest moja odgovornost kao laika (obitelj, posao, konkretna zajednica). A u nekim situacijama najveći doprinos koji ja mogu dati jest duhovna žrtva, tj. post. To ne znači zabijanje glave u pijesak. (Uostalom, unatoč „medijskoj izolaciji“ u kojoj sam bio, preko ljudi koje svakodnevno susrećem doznao bih sve relevantne informacije (i samo relevantne) informacije. Da je tome tako, osvjedočio sam se kad sam po završetku ciklusa pogledao sažeti pregled političkih zbivanja u protekloj godini. Tada sam shvatio da nisam ama baš ništa važno propustio jer se situacija u svijetu i inače odvija poprilično predvidljivim tokom. A čak sam i sudjelovao u građanskom prosvjedu kad je to bilo potrebno.)
Post od medijskog bombardiranja i buke jest ustvari preduvjet za usmjerenost na rad, na konstruktivno djelovanje, a baš to je najbolji odgovor na (negativna) zbivanja, bilo u svijetu, bilo u Crkvi.”
www.medjugorje-news.com/hkm.hr
