Je li moguće biti pobožan kršćanin, a biti daleko od Boga?
Možda mislimo da vodimo pobožan život zbog svih naših vanjskih aktivnosti, ali naša stalna aktivnost ne znači da smo blizu Boga. Može biti primamljivo misliti da smo vrlo pobožni i predani kršćani. Možemo moliti krunicu svaki dan, ili čak ići na dnevnu misu.
Možemo čak ići na ispovijed svaki tjedan, vjerujući da je to ono što bi “pobožni” kršćani trebali činiti. Ipak, moguće je obavljati sve gore navedene aktivnosti i biti daleko od Boga.
Definicija pobožnog života Sveti Franjo Saleški napisao je cijelu knjigu o ovoj temi u svom Uvodu u pobožni život. U njemu objašnjava da biti “pobožan” ne znači činiti mnoge stvari:
Jedan čovjek pridaje veliku vrijednost postu i vjeruje da vodi vrlo pobožan život, sve dok strogo posti, iako mu je srce puno gorčine; – i dok ne ovlaži svoje usne vinom, možda ne čak i s vodom, u svojoj velikoj apstinenciji, on se ne libi da ih potopi u krv svoga bližnjega, kroz klevetu i omalovažavanje.
Čak tvrdi da bismo mogli biti velikodušni darivatelji, a opet biti daleko od Boga: Ovaj čovjek slobodno otvara svoju kesu u milostinji, ali zatvara svoje srce za sve nježne i praštajuće osjećaje prema onima koji mu se suprotstavljaju; dok je taj dovoljno spreman oprostiti svojim neprijateljima, ali nikada neće platiti svoje zakonite dugove osim pod pritiskom.
Za svetog Franju Saleškog, ključ vođenja “pobožnog” života je biti ispunjen ljubavlju Božjom: Ukratko, pobožnost je jednostavno duhovna aktivnost i živost pomoću koje Božanska ljubav djeluje u nama i tjera nas da radimo žustro i s ljubavlju; i kao što nas milosrđe vodi općoj praksi svih Božjih zapovijedi, tako nas predanost vodi da ih spremno i marljivo vršimo. I zato onoga koji zanemaruje obdržavanje svih Božjih zapovijedi ne možemo nazvati ni dobrim ni pobožnim, jer da bi čovjek bio dobar, mora biti ispunjen ljubavlju, a da bi bio pobožan, mora nadalje biti vrlo spreman i podesan za vršenje djela. ljubavi, piše Aleteia.
Da upotrijebimo analogiju, sveti Franjo Saleški uspoređuje ljubav i odanost s vatrom i plamenom:
Razlika između ljubavi i odanosti upravo je ona koja postoji između vatre i plamena; – ljubav je duhovna vatra koja postaje odanost kada se rasplamsa u plamen; – a ono što odanost dodaje vatri ljubavi je onaj plamen koji je čini željnom , energičan i marljiv, ne samo u poslušnosti Božjim zapovijedima, već iu ispunjavanju Njegovih božanskih savjeta i nadahnuća. Ako želimo biti istinski pobožni kršćani, trebamo se najprije ispuniti Božjom ljubavlju, koja će potom potaknuti svako naše djelovanje, pročišćavajući ga od naših vlastitih sebičnih namjera.
