Je li Isus odbio da ga se nazove kraljem?
Iako je Isus odbacio zemaljsko kraljevanje, bilo mu je jasno da je on kralj i da njegovo kraljevanje nije od ovoga svijeta.
Ideja kraljevstva je škakljivo pitanje u modernom svijetu. Mnogi ljudi u zapadnoj kulturi, osobito oni koji žive u Sjedinjenim Državama, vjeruju da su svi kraljevi tirani.
Ovo se temelji na iskustvu ljudskih kraljeva koji su zlorabili svoju moć i zagospodarili njome nad svojim podanicima. Kad se Isusa naziva “kraljem”, možemo pogrešno protumačiti da je Isus kralj u zemaljskom smislu. Pa ipak, čak je i sam Isus to odbacio.
Ne svjetovni kralj
Papa Benedikt XVI. istaknuo je to u poruci Anđeo Gospodnji koju je dao 2008.: Danas, posljednje nedjelje liturgijske godine, slavimo svetkovinu Gospodina našega Isusa Krista, Kralja svemira. Iz Evanđelja znamo da je Isus odbio naslov kralja kada je to mišljeno u političkom smislu, po mjerilima “vladara naroda” (Mt 20,25). Isus nije želio biti svrstan u skupinu sa svim kraljevima tiranima iz prošlosti ili budućnosti, kraljevima koji su bili samo kraljevi radi političke koristi. Istodobno, Isus nije odbio titulu “kralja”. On je jednostavno definirao svoje kraljevstvo drugačije od ostalih.
Papa Benedikt XVI. objašnjava ovaj alternativni pogled na kraljevstvo: S druge strane, tijekom svoje muke tražio je jedinstveno kraljevstvo pred Pilatom, koji ga je izričito upitao: “Dakle, ti si kralj?” a Isus odgovori: “Ti kažeš ” (Iv 18,37); no maloprije je izjavio: “Moje kraljevstvo nije od ovoga svijeta” (Iv 18,36). Kristovo kraljevanje zapravo je objava i djelovanje kraljevanja Boga Oca koji svime upravlja s ljubavlju i pravednošću. Otac je Sinu povjerio poslanje da čovječanstvu podari vječni život ljubeći ga do krajnje žrtve i, u isto vrijeme, dao mu je moć suđenja čovječanstvu, budući da je sebe učinio Sinom čovječjim, poput nas u svemu stvari (usp. Iv 5, 21-22, 26-27).
Isus je iznad svega kralj naših srdaca. On nije zahtjevan kralj, već kralj koji nas voli i poziva na krepostan život, kako piše papa Benedikt XVI.: Kraljevstvo Božje nije stvar časti i privida, nego, kako piše sveti Pavao, ono je “pravednost i mir i radost u Duhu Svetom” (Rim 14,17). Gospodinu je na srcu naše dobro, to jest da svaki čovjek ima život, a posebno “najmanji” od njegove djece ima pristup gozbi koju je pripremio za sve. Stoga nema nikakve koristi od oblika licemjerja onih koji govore: “Gospodine, Gospodine”, a zatim zanemaruju njegove zapovijedi (usp. Mt 7, 21). U svom vječnom Kraljevstvu, Bog pozdravlja one koji se iz dana u dan trude provesti njegovu Riječ u djelo. Isus je doista kralj, ali ne kralj kakvog bismo mogli očekivati.
