Najveće čudo koje imamo – izvanredna relikvija uskrsnuća
Njemački dnevnik Die Welt objavio je 23. rujna 2004. izvješće pod naslovom „Pravo lice Kristovo. Pronađena izvanredna relikvija uskrsnuća?”, napisano od strane poznatog njemačkog novinara Paul Baddea. Talijanski mediji tada su podsjetili da je 1963. godine sv. Padre Pio je rekao: “Šal u Manoppellu najveće je čudo koje imamo.”
Godine 2006. knjiga Paula Baddea pod naslovom „Božansko lice. Pokrov Manoppello”, koji čitatelja uvodi u fascinantnu avanturu otkrivanja istine o izvanrednoj relikvi Uskrsnuća. Na velu dimenzija 17 x 24 cm, uokvirenom u srebrni relikvijar, koji je izložen u glavnom oltaru crkve Manoppello, nalazi se slika lica Uskrsloga Krista. Manoppello je talijanski gradić s pet tisuća stanovnika, smješten u Abruzzu, 30 km od Pescare. U blizini je poznato Svetište euharistijskog čuda Lanciano.
Slika je aposlutni misterij jer nije slika
Već 20 godina mnogi izvanredni znanstvenici poduzimaju napore sveobuhvatnog istraživanja tajanstvene relikvije Lica Krista od Manoppella. Njihovi rezultati navode da je ova slika nastala na način koji je znanosti neobjašnjiv. Sigurno nije naslikana ljudskom rukom.
Najnovije istraživačke tehnike primijenjene u analizi Torinskog platna također su korištene u proučavanju Manoppelovog šala. Rezultati svih ovih stručnih mišljenja nedvojbeno pokazuju da suvremena znanost ne može utvrditi kako je slika nastala i otkud tajanstvene boje zbog kojih slika Svetog Lica fascinira svojom ljepotom i zrači životom.
Profesor Danto Vittore koristio je digitalni skener vrlo visoke rezolucije tijekom svojih analiza. To mu je omogućilo da utvrdi da između vlakana testirane tkanine nema zaostalih boja.
Pod mikroskopskim povećanjem možete jasno vidjeti da materijal nema ni najmanjih tragova boje. Da je slika bila naslikana uljanom bojom, sigurno bi bila u prazninama između niti. Također je isključeno da je slika naslikana tehnikom akvarela, jer su konture, crte očiju i usana toliko precizno čisti da ih je nemoguće naslikati na ovaj način.
Najnevjerojatnija značajka ovog lica je prozirnost platna i činjenica da je slika savršeno vidljiva s obje strane – poput slajda. Na njemu nema pigmenata. Nesumnjivo je jedinstven u svijetu. Dodatna značajka Manoppellove slike je njezina promjenjivost, jer pod različitim svjetlom poprima drugačiji izgled.
S promjenjivim osvjetljenjem slika se mijenja kao da je živa. Ako ga gledate naspram jakog svjetla, nevidljiv je jer postaje proziran. U ovoj neobičnoj slici lica postoje određena svojstva slike, fotografije, holograma – ali to nije ni slika, ni fotografija, ni hologram. Sjene na portretu suptilnije su nego što bi ih mogli naslikati najveći geniji slikarstva.
Odraz lica pokazuje mnoge neobjašnjive pojave zbog kojih znanost stoji pred velikom misterijom. U svjetlu fluorescentnih svjetiljki, nježni Pokrov postaje medeno-zlatan; izgleda točno onako kako je mističarka iz trinaestog stoljeća Gertruda opisala Kristovo lice kada je u viziji ugledala Veronikin šal. Samo pri jakom svjetlu nježno platno otkriva svoje trodimenzionalno, gotovo holografsko, lice. Platno je toliko delikatno da se čini da bi kad se presaviju moglo stati u ljusku oraha.
Profesor Vittori sa Sveučilišta u Bariju i prof. Gulio Fanti sa Sveučilišta u Bologni potvrdili su da tijekom mikroskopske analize na ovom platnu nema boje. Tek na mjestu zjenica vlakna izgledaju kao da su izgorjela zbog visoke temperature.
Znanstvena istraživanja potvrđuju da sliku Božanskog lica Manoppella nije mogao naslikati čovjek.
Najskuplja tkanina
Sveto lice Manoppella zadivljujuća je slika koja je utisnuta na dragocjenu, drevnu tkaninu. Samo mali komadi su preživjeli do naših vremena. To je fini lan, zvan morska svila, koji je u antici bio najskuplja tkanina. Najstariji ulomci ovog dragocjenog platna, koji su preživjeli do našeg vremena, potječu iz 4. st. Tehnički gledano, na morskoj svili nemoguće je bilo što naslikati. Strukturu ovog platna istraživao je prof. Giulio Fanti, koji je izjavio da je riječ o vrlo tankom materijalu, tanjem od niti prosječnog promjera 120 mikrona.
Tanji je od najlona, sintetičkog vlakna koji je prvi put proizveden 1945. godine. Metoda tkanja je tradicionalna, tako jednostavna i nepravilna. Postoje praznine između niti veličine od 150 do 350 mikrona. Tkanina je prozirna i stoga se naziva veo.
Znanstveno istraživanje Manoppelovog platna koje je proveo prof. L. Portoghesi, koji je stručnjak za tkanine iz prvog stoljeća, kaže da se radi o posteljini – odnosno najskupljem antiknom materijalu.
S druge strane, profesorica Chiara Vigo, najveća svjetska stručnjakinja za lan od bisusa, nakon pomnog istraživanja manoppelovog vela, zaključila je da je riječ o morskom lanu, odnosno da je tkanina izrađena od svilenkastih niti koje su proizvodile morske školjke Pinna nobilis . Ove iznimno vrijedne tkanine proizvedene su u antičko doba. Iz jedne morske školjke Pinna nobilis može se dobiti samo do 2 grama vlakana.
Profesor Vigo tvrdi da samo fino platno može biti prozirno i nježno kao manoppello marama i istovremeno vatrostalno kao azbest. Niti jedno ljudsko biće nije u stanju naslikati ništa na ovoj vrsti materijala, a kamoli tako savršenu sliku kakva se može naći u Manoppellu.
Paul Badde još naglašava da je “u desnoj zjenici šarenica jasno pomaknuta prema gore, što na slici ne bi bilo moguće”.
Slika nije hologram kojem toliko nalikuje kada se gleda protiv svjetla. Kroz platno se provlače karakteristični nabori, kao da je šal dugo bila presavijen: jednom uzduž i dvaput poprijeko. Boje osciliraju na svjetlu između umbera, sijene, srebra, škriljevca, bakra, bronce i zlata; čini se da su nastali kao na krilima leptira, jer se pod mikroskopom na materijalu ne vide tragovi boje, a na svjetlosti koja dolazi odostraga postaje prozirna poput stakla; tada nestaju i tragovi nabora.
Manoppelov šal je relikvija Uskrsnuća
U desetom svesku privatnih otkrivenja slavne talijanske mističarke Marije Valtorte (svi njezini spisi objavljeni su po nalogu pape Pija XII.) 22. veljače 1942. godine zapisane su sljedeće riječi koje joj je Isus rekao:
“Veronikin veo je poticaj za vaše skeptične duše. Vi hladni racionalisti, kolebljivi u vjeri koji provodite bezdušna istraživanja, uspoređujete odraz lica na Šalu s odsjajem na Pokrovu. Prvo je Lice Živoga, drugo je Lice Mrtvaca. Međutim, duljina, širina, somatske značajke, oblik, karakteristike su iste. Stavite ova dva odraza jedno na drugo. Vidjet ćete da pristaju jedno drugome. Ja sam. Želim te podsjetiti tko sam bio i tko sam postao iz ljubavi prema tebi. Da se ne izgubite, da ne oslijepite, ova dva razmišljanja trebala bi vam biti dovoljna da vas dovedu do ljubavi, do obraćenja, Bogu”
Dugogodišnja istraživanja Manoppelovog platna, koje je prije 20 godina pokrenula stručnjakinja za ikone – časna sestra Blandina Paschalis Schlömer, zainteresirala su druge znanstvenike i dovela do iznenađujućeg otkrića da su mrtvo lice Torinskog platna i Živo lice Manoppello ista osoba. Slike ova dva lica točno se podudaraju, tako da dvije slike predstavljaju istu Osobu. Sa znanstvenog stajališta, nema sumnje da oba lica – s Torinskog platna i iz Manoppella – 100% odgovaraju jedno drugom u strukturi i dimenzijama. Sporazum je toliko jedinstven da ovdje moramo govoriti o matematičkom dokazu.
Slika mrtvog tijela u Torinskom platnu i Božansko lice Manoppella nedvojbeno su najveća čuda na svijetu. Sa znanstvenog stajališta, ove slike nisu imale pravo postojati. Ne postoji takva slika na cijelom svijetu koja bi čak i minimalno mogla biti jednaka ovo dvoje.
Dajući nam svoju sliku u Torinskom platnu i odraz svoga lica u Manoppelovom platnu, Krist nas sve poziva na obraćenje, na osobni kontakt s njim u sakramentima pokore i euharistije, te svakodnevnom i ustrajnom molitvom. U isto vrijeme, moramo stalno pamtiti da: Kršćanstvo nije oblik kulture, ideologije ili neki sustav uzvišenih načela ili vrijednosti. Kršćanstvo je Osoba. Kršćanstvo je prisutnost. Kršćanstvo je lice: Isus Krist!” (Ivan Pavao II., Bern, 4. lipnja 2004.)
