Ivo Pavić: Osobno iskustvo krštenja vatrom
Fra Ivo Pavić: U predvečerje Duhova, radeći u svojoj sobi, osjetio sam kako mi se najedanput ruke počinju tresti tako da ih nisam mogao zaustaviti…
Prije nego što sam doživio krštenje vatrom, već sam bio kršten u Duhu. Molio sam u jezicima, ali sam još uvijek bio zakočen i statičan. Bilo je još mnogo toga što je trebalo sagorjeti u meni. Znao sam kako treba još nešto, ali nisam znao što. Sjećam se kako sam tri dana prije svetkovine Duhova postio o kruhu i vodi. U predvečerje Duhova, radeći u svojoj sobi, osjetio sam kako mi se najedanput ruke počinju tresti tako da ih nisam mogao zaustaviti. Kao da sam u rukama imao vatru! Trajalo je nekih pet minuta, a zatim sam osjećao preplavljenost mirom i radošću.
Nakon toga iskustva počela je istinska evangelizacija. Naime, u Duhu Svetom počeo sam voditi duhovnu preobrazbu na tri polja: dobivao sam pozive iz inozemstva za održavanje duhovnih obnova. Isto tako i kod kuće. U samo dvije godine održao sam oko 70 duhovnih obnova u različitim gradovima Europe. Bile su namijenjene većinom Hrvatima, ali su dolazili i drugi narodi. To je bila prava evangelizacija u sili i snazi Duha Svetoga, rekao je fra Ivo.
Drugo polje bilo je u Crkvi u Tolisi, gdje sam četiri godine bio na raspolaganju vjernicima koji su dolazili sa svih strana svijeta. Svaki su se dan događale lijepe stvari. Za mene nije bilo odmora, i začudo, nije mi bilo teško! Vi ste tomu svjedoci! Kao da mi je Gospodin po krštenju vatrom umnožio vrijeme. Vrhunac svih toliških okupljanja bio je nezaboravni kišni susret u kolovozu 2005. godine u kojem je sudjelovalo 30 000 ljudi.
Treće polje bilo je moj angažman u duhovnim vježbama svetog Ignacija u Zagrebu, gdje sam bio i ispovjednik i duhovnik. Doživio sam toliko životnih ispovijedi, obraćenja, promjena ljudskih srdaca, otvorenosti, prijateljstva.
I onda sam otišao u Rim, jer se ispunilo vrijeme za moj odlazak i promjenu svega. Baš sam kao Marija sve pohranjivao u svome srcu! Sve milosti i drage ljude, sretne i nesretne. Slijedilo je učenje talijanskoga jezika u vrlo kratkom roku i izučavanje sve moguće zadane literature.
Bilo je zahtjevno, ali uspijevao sam uz pomoć Gospodin s kojim sam se trudio sjediniti što više. Nisam putovao kao prije, rekao je fra Ivo.
Ali to nije završilo, znam!
Budući da sada pišem doktorat o krštenju u Duhu, Gospodin mi je rasvijetlio što znači biti kršten u Duhu. Rasvijetlio mi je i pravo značenje krštenja vatrom! Uz to me je podsjetio i na moje krštenje Duhom i vatrom o kojem sam govorio na početku.
Hvala Mu i slava. Aleluja!
