Ivan Dragičević: Gospa nas ljubi i poziva da budemo istinsko svjetlo u našem umornom svijetu
Gospa nas ljubi! Da bismo razumjeli Gospine poruke, moramo biti mudri u duhu, moramo više moliti i u molitvi ćemo naći odgovor na pitanje jesmo li razumjeli zašto je Gospa ovamo došla. Vrijeme u kojem živimo vrijeme je odgovornosti. Moramo postati odgovorni ljudi, odgovorni prema Gospinoj poruci. Odgovorno je prihvatiti, odgovorno živjeti i biti živi znak.
Njezina haljina i uopće izgled?
Haljina je siva, veo bijel. Oči su joj plave, jagodice crvene, kosa crna, lebdi na oblaku i ima krunu od zvijezda. Drukčije je obučena jedino na Božić i Uskrs, te na obljetnicu ukazanja i na rođendan. Tada ima zlatnu haljinu, umjesto sive.
Koliko traje ukazanje
Najduže ukazanje trajalo je četrdeset pet minuta, bilo je to 1983. godine. Sad traju od pet do petnaest minuta, kako kad.
Ukazuje li se Gospa sama?
Ponekad s Gospom dođu anđeli, a na Božić dođe s malim Isusom i sa sv. Josipom. Tako uvijek dolazi na polnoćki.
Govori li ikada išta sv. Josip?
Ne, on stoji pokraj Gospe i radosno u nju gleda.
Maloga Isusa Gospa drži u naručju?
Da. A kako sam u klečećem položaju, vidim samo jednu stranu lica maloga Isusa, ne cijelo lice.
Dijete Isus gleda?
Da, gleda smiješeći se.
U tridesetoj smo godini ukazanja. Oporukama se dosta govori, ali Vas molim, kažite nam ponovno koje su
glavne Gospine poruke?
Izdvojio bih poruke vodilje, sržne poruke kojima nas Gospa vodi od 1981. godine. To su: mir, obraćenje, povratak Bogu, u životu staviti Boga na prvo mjesto i s njim poći u budućnost, molitva srcem, pokora i post, čvrsta vjera, ljubav, opraštanje, euharistija i poruka nade. Kroz ove poruke Gospa nas vodi, a svaku nam pojednostavljuje i približava da je bolje shvatimo i po njoj živimo. Sve druge poruke koje nam Gospa daje svakoga 25. u mjesecu pojednostavljuju, približuju ove koje sam naveo. To su poruke evanđelja, a Isus, njezin Sin, šalje je da nas vodi. Drugoga puta nema.
Ima dosta ljudi koji kažu da su poruke jednostavne, a mnogi hodočasnici govore da bi Gospa svaki dan trebala davati novu poruku. Zar bismo mogli živjeti i pratiti to mnoštvo poruka? Jesmo li sposobni shvatiti poruku koju nam je Gospa jučer dala, a već danas je nova? Gospa je u prvo vrijeme, od 1984., davala poruku svakog četvrtka, što je trajalo
tri godine. Gospa je vidjela da je to malo vremena za razmišljanje o poruci, pa je odlučila poruku davati jednom mjesečno. Dala nam je više vremena kako bismo bolje shvatili poruku i kako bismo je živjeli.
Po procjenama, do danas je kroz Međugorje prošlo preko četrdeset milijuna hodočasnika. O njihovu broju svjedoči, primjerice, mjesec kolovoz 2010. kad je u župi Međugorje podijeljeno 325.000 pričesti, što se nikad dotle nije
dogodilo. Jesmo li mi u župi, vjernici iz okolice i, zašto ne, cijeloga svijeta, razumjeli zašto je Gospa došla? To je dobro pitanje. I sam se, koji vidim Gospu, često pitam jesam li je potpuno razumio. Trudim se i nadam se da razumijem, ali znam da na tome još moram raditi. Ljudi dolaze tražeći izvor, dolaze na izvor, napoje se duhovnim pićem i obnovljeni se vraćaju kući. Da bismo razumjeli poruke, moramo biti mudri u duhu, moramo više moliti i u molitvi ćemo naći odgovor na to pitanje
Ivane, Vi Gospu vidite svaki dan. Može li se ona opisati riječima?
Gospa se uistinu ne može opisati riječima. Koliko god ja tražio i birao riječi, svaka je presiromašna za opisati Gospu. Nemoguće je opisati njezinu ljubav, njezin osmijeh, nje zinu toplinu, njezinu nježnost. Opisati ljubav
kojom nas ljubi, jednostavno je nemoguće.
Mnogi su slikari i kipari stvorili Gospine slike i kipove. Jesu li približili Gospin lik?
Nemoguće je, pa i umjetnicima, dočarati Gospu kakvu mi vidimo. Ima u slikama i kipovima nastalima na temelju našega opisa ponešto od Gospina lika, ali tek ponešto.
Od prvoga dana ukazanja na vidioce su se s različitih strana srušile negativne reakcije, u smislu da je sve to izmišljeno, halucinacija… I danas smo u prilici slušati ili čitati takva mišljenja. Boli li Vas kad to čujete?
Boli me kad to dolazi iz Crkve, od svećenika, a nije potkrijepljeno argumentima. Da je potkrijepljeno argumentima, razumio bih a ovako to ne mogu razumjeti. Kad o tome razmišljam, ne shvaćam zašto kod takvih nema strpljenja, zašto nisu spremni čekati sud Crkve. S druge strane, kad gledam Isusa dok je živio na zemlji i činio čuda, njegovi apostoli, koji su bili svjedoci svega, zatajili su ga. Blago onima koji ne vide, a vjeruju.
Jeste li ikad o tome razgovarali s Gospom, što učiniti da ljudi ne sumnjaju?
Ne, Gospa o tome nikada ništa ne govori, ona traži da molimo. A povjerovati je uistinu dar. Ljudima koji dolaze sa svih strana svijeta ne trebaju nikakva uvjeravanja. Čim dođu u Međugorje, osjete Gospinu blizinu, vide plodove, vide što je to što Gospa traži. Bitno je otvoriti se, otvoriti svoje srce da bismo mogli primiti ono što nam Bog nudi. Bitno je stati pred križ, s obitelji, i primit ćemo mnoge milosti. Svjedoci primljene milosti u ovom mjestu kažu kako je bitno doći, a sve ostalo čini Gospa. To je prvi korak. Tko ga je učinio, osjetio je neizrecivu milost.
Bili ste otvoreni svim mogućim medicinskim ispitivanjima vrhunskih svjetskih stručnjaka?
Da, prošli smo sva moguća ispitivanja, u Milanu, Beču, Međugorju. Bilo mi je teško jer se to ponavljalo dva, tri ili četiri puta, često su to bila ista ispitivanja. Po Gospinu savjetu, pristali smo i na to.
Razgovarali ste s Gospom o tome?
Da, razgovarao sam s Gospom o tome treba li se ili ne treba odazvati na ta ispitivanja.
Pristali smo jer to Crkva želi, i svi ti dokumenti koji se brižno čuvaju priloženi su Međunarodnom povjerenstvu koje je osnovala Sveta Stolica i zasigurno će pridonijeti konačnom sudu Crkve. Gospa nam je rekla, prihvatite to jer to Crkva želi, a poslije ćete shvatiti koliko je to bitno.
Pri kraju smo razgovora, ali se nadam da će ih biti još ovako plodonosnih. Svi vidioci imaju neku svoju posebnu molitvenu nakanu. Vaša je nakana molitva za mlade i obitelji. U čemu je njezin smisao?
Moja je misija molitva za mlade, obitelji i svećenike, a to mi je Gospa dala. To je nakana za koju molim svaki dan. Imam molitvenu skupinu s kojom molim već dvadeset osam godina – sastajemo se ponedjeljkom i petkom – i u njoj
molimo za obitelji i mlade u svijetu. Gdje god u svijetu sudjelujem na molitvenom susretu, uvi jek tražim poseban susret s mladima, a ako je potrebno, i s njihovim roditeljima. Ti su susreti veoma korisni za sve sudionike. Na taj način
mladima izravno prenosim Gospinu poruku. Koliko god bili kritični prema mladima i njihovu načinu života, Međugorje svaki dan, a Festival mladih osobito, svjedoči o velikom broju djece i mladih hodočasnika. Ohrabren sam
nazočnošću mladih u našem mjestu i ufam se da će ih biti sve više i više.
Što preporučate nama koji živimo u Međugorju?
Ponajprije, preporučam odgovornost. Vrijeme u kojem živimo vrijeme je odgovornosti. Moramo postati odgovorni ljudi, odgovorni prema Gospinoj poruci. Odgovorno je prihvatiti, odgovorno živjeti i biti živi znak. Ljudi me često pitaju kad će Gospa ostaviti znak. Ona će ostaviti znak, ali mi danas moramo biti živi znak, ova župa mora biti živi znak, mladi u Međugorju moraju biti živi znak svim hodočasnicima koji ovamo dođu, naše obitelji moraju biti živi znak, i cijeli svijet danas mora biti živi znak. To je odgovornost. Na odgovornost smo pozvani svi, i vi, i ja, i župa, i svećenici koji ovdje djeluju.
