Isusove riječi mističarki: Ovo ubija duše više od svih ostalih poroka…
“Kćeri moja, zar ne znaš da obeshrabrenje ubija duše više od svih ostalih poroka? Stoga, hrabrost, hrabrost, jer upravo kao što obeshrabrenje ubija, hrabrost sve oživljava i najzahvalniji je čin koji duša može učiniti, jer iako se obeshrabruje, iz tog samog obeshrabrenja skuplja hrabrost, poništava i nada se; i poništavajući sebe, ona se već nalazi preuređena u Bogu.”
Luisa Piccarreta poznata je kao „kćerka Božanske Volje”. Razmatra se njena kanonizacija kao sveca Katoličke crkve. Bila je mistik i autor brojnih duhovnih spisa nadahnutim Božanskim objavama, i kao što je Gospodin svetu Faustinu uzeo kao apostola Božjeg milosrđa, Luisu Piccarreta može se nazvati apostolom Božje volje.
Primala je poruke Gospodina Isusa, a ovo su neke izrazito važne s obzirom da posljednjih godina upravo je ‘strah’ kao oružje zloga protiv čovječanstva dobio svoje bitno mjesto na Zemlji. I bit će toga još viš, jer zli ne želi dopustiti da ljudi osvijeste nevjerojatnu istinu: Mi smo djeca Živog Boga i nema tog stvorenja ili stvorenog što nam može nauditi ako znamo tko nam je Tata. Ona rečenica: ‘Znaš li ti tko sam ja?’, konačno bi mogla dobiti pravi smisao – u borbi protiv zloga!
“Strah je, u osnovi, vrsta bogohuljenja: jer kad mi namjerno podlegnemo tome, implicitno optužujemo Boga da nema plan; optužujući Ga da mu nedostaje ili Svemoć ili Dobrota, upozorila je Picorreta, a ovo su Isusove riječi upućene nama preko nje:
‘Moja volja isključuje svaki strah …Stoga protjerajte svaki strah, ako me ne želite spriječiti da djelujem.’ ‘Da ste znali što znači mene gledati, ne biste se više ničega bojali.’
‘Kćeri moja, ne bojte se; strah je bič siromašnog ništavila, djeluje na takav način da onaj koga bičuju bičevi straha osjeća da mu nedostaje život, da ga gubi.’
Isus također govori Luisi najljepše riječi koje može zamisliti u trenutku smrti; toliko da onaj tko shvati da su ove riječi istinski od našeg Gospodina, nakon što ih pročita, izgubi sav strah od tog trenutka.
Rekao joj je:
“U trenutku smrti zidovi se sruše i duša može vlastitim očima vidjeti što su joj prije govorili. Ona vidi svog Boga i Oca, koji ju je ljubio s velikom ljubavlju … Moja dobrota je takva, želi da se svi spase, želi da padnu svi zidovi kad se stvorenja nađu u trenutku u kojem duša izlazi iz tijela kako bi ušla u vječnost – tako da mogu učiniti barem jedan čin muke i ljubavi za Mene, prepoznajući moju Volju nad njima.
Mogu reći da im dajem jedan sat istine, kako bih ih spasio. Oh! Kad bi svi znali moj napor ljubavi koje obavljam u posljednjem trenutku svakog života, tako da mi ne bi mogli pobjeći iz ruku, – ne bi čekali taj trenutak, već bi me voljeli cijeli život.”
“Kćeri moja, zar ne znaš da obeshrabrenje ubija duše više od svih ostalih poroka? Stoga, hrabrost, hrabrost, jer upravo kao što obeshrabrenje ubija, hrabrost sve oživljava i najzahvalniji je čin koji duša može učiniti, jer iako se obeshrabruje, iz tog samog obeshrabrenja skuplja hrabrost, poništava i nada se; i poništavajući sebe, ona se već nalazi preuređena u Bogu.”
“Strah potiskuje milost i koči dušu. Plašljiva duša duša nikada neće biti dobra u izvršavanju velikih stvari, ni za Boga, ni za bližnjeg, ni za sebe … ona uvijek ima usmjerene oči na sebe i na trud koji ulaže kako bi hodala. Uplašenost je tjera da drži oči nisko, nikad visoko… S druge strane, hrabra duša u jednom danu učini više od plašljive u jednoj godini….”
Također, Isus govori kako je tužno da se njegova djeca Boje njegove pravde u tolikoj mjeri da izuzimaju veliko milosrđe, a ne razumiju ovo:
“Osjećam se tužno kad ljudi misle da koristima pravdu više nego milost. Sa mnom se ponašaju kao da ih udaram u svakoj situaciji. Oh! Kako se nečasno osjećam ovim. Pa, samo pogledajte moj život. Možete primijetiti da sam učinio samo jedan čin pravde – kad sam radi obrane kuće svoga oca uzeo užad i lupio s lijeve i desne strane kako bih otjerao profane. Sve ostalo bilo je milosrđe. Milosrđe je moje začeće, moje rođenje, moje riječi, moja djela, koraci, krv koju sam prolio, moje boli – sve je u meni bila milosrdna ljubav. Ipak, oni me se plaše.”
Zatim Isus dodaje predivne riječi koje oslikavaju brigu za čovjeka kakvu je teško zamisliti:
“Čim se dogodi začeće djeteta, moje začeće ide oko tog djeteta kako bi ga oblikovalo i branilo. I kad se rodi, moje rođenje smješta se oko novorođenčeta, obilazi ga i pruža mu pomoć mog rođenja, mojih suza, mog plača, pa čak i Moj duh ide oko njega kako bi ga zagrijao. Novorođenče me voli, iako nesvjesno, a ja njega volim do ludosti. Volim njegovu nevinost, moju sliku u njemu, volim ono što bi trebao biti. Moji koraci koračaju oko njegovih prvih koraka kako bi ih ojačali i nastavljaju ići s njim do posljednjeg koraka života kako bi njegovi koraci bili sigurni u krugu mojih koraka. I mogu reći da čak i moje uskrsnuće ide okolo njegova groba čekajući uskrsnuće njegova života…”
