Isus svetoj Faustini otkriva zašto je važno poznavati Božansko milosrđe
Sveta Faustini potjecala je iz zemljoradničke obitelji, malo je učila i, nakon što je radila kao služavka kod nekih bogatih obitelji, u dobi od 20 godina stupila je u Družbu sestara Blažene Djevice Marije od Milosrđa. Sa samo 33 godine umrla je od tuberkuloze.
Ovako opisan život sestre Faustine činio bi se sličnim životu mnogih djevojaka koje odluče svoj život posvetiti Kristu, ali ova poljska časna sestra ostavila nam je u naslijeđe neprocjenjive vrijednosti. U njezinim su spisima vrlo detaljno opisane mnoge epizode u kojima je razgovarala s Isusom Kristom, koji joj se često otkrivao kroz ukazanja. Zamolio ju je da zapiše i navijesti svijetu da svaki čovjek, pa makar i grešnik, može s povjerenjem, ustrajnošću i kajanjem za počinjene grijehe crpiti iz izvora Božanskog milosrđa. To je poput rijeke koja teče iz samog srca Isusova i želi poplaviti cijelo čovječanstvo, da ono ne ostane rob grijeha. Čvrsta vjera, spokojna prepuštenost u Kristovo naručje središte su poruke koju je svetica imala zadaću širiti i svjedočiti uoči Drugog svjetskog rata.
U svom “Dnevniku” zapisala je: “Kad sam spoznala velike Božje planove za mene, bila sam uplašena njihovom veličinom i osjećala sam se potpuno nedovoljno da ih ostvarim, toliko da sam počela izbjegavati unutarnje razgovore s njim. Učinila sam to iz poniznosti, ali sam ubrzo shvatila da to nije bila prava poniznost, već veliko iskušenje od sotone.”
Dana 22. veljače 1931. imala je viziju koja je bolje objasnila kako će morati djelovati, kako bi poruka doprla daleko: “Navečer, dok sam bila u svojoj ćeliji, vidjela sam Gospodina Isusa odjevenog u bijelu haljinu: ruka podignuta da blagoslovi, dok je drugom dotaknuo haljinu na prsima, koja je, malo povučena u stranu, pustio dvije velike zrake, jednu crvenu i drugu blijedu…
Isus mi reče: “Naslikaj sliku prema uzoru vidiš, s natpisom ispod: Isuse, uzdam se u Tebe! Želim da se ova slika časti najprije u vašoj kapeli, a zatim u cijelom svijetu. (…) Želim da slika, koju ćeš naslikati kistom, bude svečano blagoslovljena prve nedjelje po Uskrsu; Ova nedjelja mora biti svetkovina milosrđa.”
U drugom odlomku Isus joj je objasnio: “Blijeda zraka predstavlja Vodu koja opravdava dušu; crvena zraka predstavlja Krv koja je život duša… Obje su zrake izašle iz dubine moga milosrđa, kad je na križu moje srce, već u agoniji, bilo razderano kopljem.” Božansko je milosrđe ono što, iz neizmjerne ljubavi, pokreće Gospodina prema čovjeku, kada mu s čistim osjećajima pristupamo u ispovijedi i pričesti, ali to je i stav koji svatko mora imati prema svome bratu: „Tražim od tebe djela milosrđa. – Isus sestri Faustini – koja mora proizlaziti iz ljubavi prema meni. Uvijek i posvuda moraš iskazivati milosrđe prema bližnjemu…
Predajem ti tri načina…: prvi je djelovanje, drugi je riječ, treći je molitva… I najjača vjera je beskorisna bez djela. ” . Zadatak mlade časne sestre bio je jasan: spojiti svoj život s Kristovim, preobraziti svoju egzistenciju u kanal kojim će izražavati i naglašavati ljubav Božju prema čovjeku, koja se ne može odvojiti od međusobne ljubavi među ljudima: „O! Kao što sve privlači čovjeka prema zemlji, ali živa vjera drži dušu u višoj sferi i samoljublju dodjeljuje mjesto koje zaslužuje, to jest posljednje mjesto.” – rekla je svetica.
Blagdan Božanskog milosrđa ustanovio je 2000. godine Ivan Pavao II. (rođen – sjećamo se – upravo u mjestima gdje je djelovala sestra Faustina) i uvijek pada, kako je sam Isus tražio, u prvu nedjelju nakon Uskrsa. Uz kult Božjeg milosrđa vezana je i molitva krunice koja se u cijelom svijetu moli svaki dan u 15 sati. To je način da sve nas povjerimo Gospodinu, a posebno duše potrebne obraćenja, upravo u trenutku kada Isus umire na križu, oslobađajući Milosrđe iz svojih razderanih prsa.
