Isus se ukazao svetici i poručio: Ovo je najmoćniji štit protiv grijeha
“Jednom je Margareta živo razmatrala Isusovu Muku. Počela je gorko plakati. Na to joj se ukaza Isus i reče da je drži blizu svoga križa i da se njegova milost obilato izlijeva na nju kao i kad je visio na golgotskom križu.”
Sv. Margareta Kortonska (1247 – 1297) je po grješnom životu i radikalnom obraćenju druga Magdalena, a po prijateljstvu sa Srcem Isusovim franjevačka Margareta Marija Alacoque. Margareta se rodila u Laviano u Toskani, Italija. Bog joj je bio poklonio lijepu dušu i krasno tijelo, ali ona je to u mladenačkim danima žrtvovala zavodljivoj Veneri. Požudni glas tjelesne strasti zanio ju je u svoj vrtlog i kovitlao tamo-amo. Dobro Srce božanskoga Otkupitelja željelo je usrećiti ovu dušu.
Njezin ljubavnik, s kojim je provodila grješne dane, bio je nenadano ubijen od svojih neprijatelja. Ostavili su ga u šumi, pokrili granjem i lišćem. Grješna Margareta izgarala je od želje da ga pronađe. Vođena suludom strašću slijedila je psa, koji ju je doveo do mjesta gdje je ležao ubijeni ljubavnik. Kad ga je odgrnula i vidjela u raspadajućem stanju, sva se zgrozila. U njezinoj promrzloj duši u tom času sve se izmijenilo. Njezino opustošeno srce počela je osvjetljivati zraka novih spoznaja i svjetlijih vidika. Srce Isusovo iskoristilo je ovu priliku da je duhovno obnovi, preporodi i izgradi..
Margareta je počela plakati nad svojim grješnim mladenačkim životom. Povratila se u rodno mjesto, odrezala kosu, obukla pokorničke haljine, stavila konop oko vrata i javno pitala oproštenje od svih koje je prije sablažnjavala. Svetom mržnjom urotila se protiv vlastitog tijela, da preko njega dade zadovoljštinu za mnogobrojne grijehe protiv šeste Božje zapovijedi.
Povukla se zatim u Cortonu, gdje je franjevci nakon tri godine primiše u Treći Red. Povećavala je pokorničke vježbe, spavala je na zemlji s kamenim uzglavljem, javno po ulicama ispovijedala svoje grijehe, iznakazivala svoje lice itd. Sotona je i opet na nju jurišao, ali milost Srca Isusova i Margaretina odlučna volja odnijeli su potpunu duhovnu pobjedu.
U školi božanskoga Srca Margareta se naglim koracima uzdizala na putu savršenstva. Najomiljeniji predmet njezinih razmatranja bila je Spasiteljeva Muka. U tom ogledalu motrila je. Božju ljubav i svoju nezahvalnost. To ju je sve više bodrilo u radu oko savršenstva.
Jednoga dana ukaza se Spasitelj sv. Margareti i reče joj: »Stavi svoje ruke u rane mojih ruku!« Svetica se ustručavala, pa reče: »O, ne, Gospodine!« Na to se otvori rana svetoga boka i kroz taj otvor ona vidi Isusovo Srce. U zanesenoj ljubavi Margareta zagrli Spasitelja, koji je uznese na nebo. Drugom zgodom reče joj Isus: »Kćeri moja, ljubiš li me?« A Margareta će: »Ne samo da te, Gospodine, ljubim, nego želim i htjela bih, kad bi ti to dopustio, biti u tvom Srcu.« Isus prihvati: »Ako hoćeš ući u moje Srce, zašto ne uđeš kroz ranu moga boka?«
Margareta je oplakivala svoju prošlost i često govorila: »Ah, Gospodine kad bi moje srce bilo obujmom jednako čitavome svijetu i kad bi se cijelo rastopilo u suze i krvav znoj od jačine boli što sam te uvrijedila, ja ne bih mogla time nadoknaditi ni najmanji od mojih grijeha.« Za jednog ukazanja reče joj Isus: »Ne boj se za oproštenja svojih grijeha. Ja sam te odredio da budeš za primjer grješnicima, kako bi oni jasno shvatili da, ako se hoće pripremiti za primanje moje milosti, mene će uvijek naći spremna da im je dadem, kao što sam dao i tebi…«
Jednom je Margareta živo razmatrala Isusovu Muku. Počela je gorko plakati. Na to joj se ukaza Isus i reče da je drži blizu svoga križa i da se njegova milost obilato izlijeva na nju kao i kad je visio na golgotskom križu. Tom prigodom joj je također naglasio: «Razmatranje moje Muke jest najmoćniji štit protiv grijeha i najkraći put da postignemo savršenstvo.« Preporučio joj je da nikad ne izgubi iz vida njegove rane, a posebno ranu svetoga Srca!
