Isus se ukazao blaženici i pokazao joj svoje srce ranjeno sa 10 strijela: Najviše pati zbog ovoga…
Isus je pretrpio sve vrste mučenja i tjelesne boli u svojoj muci. Isusova bol povezana je s događajima Velikog petka. Ali boli su prolazile kroz cijeli život Isusa Krista utjelovljenog kao čovjeka i nisu bile samo fizičke.
A i danas bole iz više razloga, zbog zanemarivanja i prezira koje mu čovječanstvo čini, i nevjere koja je prodrla u Njegovu Crkvu.
Zato se Gospodin ukazao jednoj skromnoj časnoj sestri iz Gvatemale, sredinom 19. stoljeća, kako bi zamolio za spomendan Boli njegova srca, ne one tjelesne, nego unutarnje i duhovne boli.
Skromna časna sestra, danas bl. Majka Encarnación Rosal, rođena je u Gvatemali 26. listopada 1820. pod imenom Vicenta Rosal. Umrla je 1886., blaženom je proglašena 1997., a tijelo joj je neraspadljivo.
Bila je utemeljiteljica Betlematskih sestara, Kćeri Presvetog Srca Isusova. Osnovala je i nekoliko samostana u vrlo nepovoljnim okolnostima, što je bio primjer evangelizacijskog života.
Mogla bi se nazvati svetom Terezijom Srednje Amerike. Sveti Ezequiel Moreno potvrđuje svetost Majke Encarnación i također da su ukazanja Isusa Krista bila stvarna.
Isto kao i samostanske sestre, koje su vidjele kako je majka Encarnación bila u ekstazi usred nadnaravnog svjetla u kapeli.
Godine 1855. imenovana je prioricom malog samostana i tada joj se Isus očitovao. Prvo su to bile riječi unutarnjeg glasa. Majka čuje zahtjev unutarnjeg glasa i priopćava ga svojim ispovjednicima, koji šute i čekaju.
A kasnije će primati ukazanja, koja će također priopćiti ispovjednicima, pokoravajući se onome što mu poglavari kažu.
Ova očitovanja Presvetog Srca Isusova Majci Encarnación Rosal dogodila su se u Guatemala Cityju, u Beaterio de Belén.
Na Veliki četvrtak 1857., između dva i tri sata ujutro, Majka Encarnación prešla je klaustar samostana, a kad je ušla u kapelu moliti, primijetila je da je preplavljena svjetlom koje joj nije škodilo očima.
Također je čula kako zvoni zvono od zlata ili finog metala, jer je zvonjenje bilo vrlo tiho.
Ali ona nije obraćala pažnju jer je u tom trenutku meditirala na temu izdaja Jude.
A onda je u sebi čula jasan glas Gospodina koji joj je rekao: “Oni ne slave Jad Moga Srca”.
I tada se Uskrsli Isus pojavi usred svjetla.
Kaže da mu je krv tekla iz svake pore na tijelu.
I izvadivši svoje srce, pokaza ga probodeno s deset strijela, zbog kršenja deset zapovijedi.
Ona broji,“Odjednom sam vidila vrlo jasnu svjetlost koja se pojavila pred mojim očima, ne kao sunčeva, već vrlo bijela i meka, jer nije vrijeđala oko. Usred ove mirne svjetlosti ukazao mi se Gospodin naš Isus Krist prolijevajući krv iz svih svojih pora.
I dok me njegoo Srce otkrivalo, proboden sa deset strelica koje su ga ranjavale i pritiskale, rekao mi je: ‘Ovih deset strijela probode me, jer ljudi krše deset zapovijedi mog svetog Zakona’.
A kasnije je Isus tražio da boli Njegovog srca budu univerzalna pobožnost, koju je tako ustanovila Katolička crkva.
Redovnice su bile svjedoci ovih događaja, jer je sestra koja je zvonila, misleći da je zaboravila svoju dužnost i da su svi već u kapelici, otišla tamo i vidjevši Majku Encarnación samu, u ekstazi i okruženu svjetlom, vratila se da pozove svoje suputnice, i u tišini su promatrali osvijetljenu kapelu dok je Majka Encarnación molila.
Još nije bilo električnog svjetla, još je bila noć i nije bilo upaljenih svijeća.
Riječi koje je Majka Encarnación osjetila od Isusa bile su urezane u njenu dušu i ona ih je izvijestila svojim duhovnicima.
I nakon nekoliko dana, nakon pričesti, čula je isti unutarnji glas koji joj je rekao: “Oni se ne spominju Žalosti moga srca”.
I ovaj put je rekla Gospodinu: “Bože moj, ako želiš da se slave Boli Tvoga ljubeznog Srca, budući da ja nisam u stanju promicati ovu pobožnost, zašto ne upotrijebiš časnu sestru Tereziju, kapucinku ili Katarinu?”
A Gospodin je odgovorio: “Uperio sam svoje oči u tebe, pazeći na tvoju veliku bijedu… jer nema drugog nižeg od tebe…”.
I uz to je osjetila takvu ljubav da se okupala u suzama. Tada Majka ide sa svećenicima pitati za razvoj pobožnosti, a oni joj odgovore da ako je od Boga, to će biti samo od sebe.
Tražili su od nje znak istinitosti njezinihobjava, i na to se nije dugo čekalo. U mjesecu srpnju iste godine, epidemija kolere pogodila je Gvatemalu i dvije su sestre umrle, a druge su bile ozbiljno bolesne.
Majka María Encarnación također je bila zaražena i brzo se počelo pogoršavati.
I jedne noći, osjećajući gorčinu u srcu, pomislila je u tim trenucima na promicanje Žalosti Srca Isusova i ponudila to Gospodinu. I u trenutku je sve, sva bolest nestala i vratio se mir.
Sljedeće noći ponovno je osjetila gorčinu i agoniju, te je obećala Isusu da će to priopćiti svom ispovjedniku i mir joj se vratio.
Treće noći dogodilo joj se isto i tada je obećala Gospodinu da će proći kroz neugodnosti, proturječnosti, rad i poteškoće koje su bile potrebne da se uspostavi i promiče Pobožnost boli Srca Isusova.
Monsinjor Piñol joj daje dopuštenje, uz podršku otaca Taboade i Miguela Muñoza.
I tada je Majka Encarnación počela tražiti milostinju da organizira mali oltar i slavlje u čast Žalosti Srca Isusova, misleći da se održi 25. kolovoza iste godine, kako je Presveto Srce predložilo.
Nadbiskup joj je dodijelio dopuštenje za navedeno slavlje i također je naredio da se svakog 25. u mjesecu vrši čin nadoknade za boli srcu Isusovu u Beginažu u Betlehemu.
A nakon 25. kolovoza epidemija kolere u zemlji jenjavala je sve dok nije potpuno nestala.
Sa svoje strane, sveti Ezequiel Moreno, biskup Pasta u Kolumbiji, nakon što je zanijekao ova očitovanja, shvatio je svoju pogrešku i postao njihov snažan promicatelj, jer je vidio da je to djelo Neba.
Blaženica je objasnila da je slika Žalosti Srca Isusova koju je naslikala za pobožnost ona koju je pokazao Isus.
Srce s deset strelica, sedam uokolo i tri u sredini, koje označavaju deset prekršenih zapovijedi i deset posebnih boli Srca Isusova.
Bolovi koje osjeća Srce Isusovo prikazani u strelicama oko Njegovog Srca su:
Vidjeti Svog Vječnog Oca teško uvrijeđenog.
Krivovjerja su se proširila svijetom.
Otpadništvo loših kršćana.
Zaboravljavljanje Njegove dobrobiti.
Prezir Njegovih milosti i sakramenata.
Hladnoću i ravnodušnost prema Isusu.
Mala vjera u svakodnevnom životu mnogih koji tvrde da su Njegovi prijatelji.
Dok se tri strijele koje idu u središte Srca odnose na sljedeće Bolove:
Skandal i svetogrđe loših svećenika.
Kršenje zavjeta od strane Kristovih zaručnica, odnosno časnih sestara.
Progon pravednika.
I kako se ta pobožnost prakticira?
Isusovi zahtjevi za pobožnošću su sljedeći:
Sjetite se žalosti njegova srca i služite misu na tu nakanu.
Poklonite mu se u Presvetom oltarskom sakramentu i iskupite se.
Isus je tražio slavlje ovih boli svakoga 25. u mjesecu i odredio da glavna svetkovina bude 25. kolovoza.
Danas je prošlo više od 150 godina, a univerzalni spomendan nije ustanovljen. Boli zbog kojih krvari Srce Isusovo središnji su grijesi našega vremena, stoga ih moramo tješiti i iskupiti.