Isus je upozorio sveticu: Ovo su duše u koje Duh Sveti ne može ući
Isus je objavio na Duhove svojoj zaručnici, mističarki i svetici, Brigiti Švedskoj kakve su bile duše apostola na pedesetnicu te kakve su duše u koje Duh Sveti ne može ući. Govori joj ovako:
Apostoli su bili prazna i čista posuda
Ja, koji s tobom govorim, jesam onaj koji je jednog ovakvog dana, kao danas, poslao Duha Svetoga na apostole. On je došao tada na trostruk način k njima: prvo kao bujica, drugo kao vatra, treće u obliku jezika.
Došao je k njima kroz zatvorena vrata, jer bili su sami a imali su trojako dobro: prvo – imali su potpunu volju sačuvati čistoću i u tom smislu trijezno živjeti; drugo – imali su osobitu poniznost; treće – sve njihovo htijenje bilo je usmjereno Bogu, jer nisu tražili ništa nego samo Njega.
Oni su bili poput čistih ali praznih posuda. Stoga je došao Duh Sveti i ispunio ih. Došao je poput bujice, jer ispunio je sve njihove udove božanskom radošću i božanskim mirom. Došao je poput vatre, jer On je zapalio njihova srca božanskom ljubavi u takvoj mjeri da oni osim Boga ništa više nisu ljubili i osim Njega ničega se više nisu bojali.
Treće – došao je u obliku jezika, jer Duh Sveti je poput jezika u ustima, a ustima on ipak ne škodi, već im više pomaže kod govora, a bio je sada u njihovoj duši. Duh Sveti nije dopuštao da žele bilo što više od mene; On ih je učinio u božanskoj mudrosti govorljivim; i u snazi ove mudrosti govorili su sada uz pomoć jezika svu istinu.
Duše u koje Duh Sveti ne može ući
Budući su ove posude zbog svoje težnje bile prazne, dolikovalo je da Duh Sveti dođe k njima; jer On ne može ući k onima koji su puni i ispunjeni. Tko je uostalom napunjen ako ne oni koji su puni svih grijeha i prljavštine svake vrste?
Takvi su ljudi kao tri gnusne posude… Prva posuda napunjena je častohlepljem svijeta i pohlepom koja preda mnom i mojim svetim licem zaudara gore od ljudske nečistoće. Što je sve prolazno drugo nego ljudska nečistoća? Na ovoj gadnoj nečistoći pali su bijednici.
U drugoj posudi je neizmjerna nečistoća i neumjerenost u svim djelima. Ja takve ne mogu podnijeti, a još manje u njih ući po mojoj milosti. Kako ću ja, istinska čistoća, pristupiti takvoj nečistoći? Kako bih ja, koji sam vatra istinske ljubavi, mogao zapaliti njih koje razgara tako odvratna vatra nečistoće?
Treća posuda je njihova oholost i drskost. Ovo su glavni grijesi koji čovjeka uništavaju iznutra i izvana u dobru i otimaju mu od Boga primljenu milost, a čine ga dostojnim prezira i Bogu i bližnjemu. Tko je tako napunjen, ne može biti ispunjen milošću Duha Svetoga.
