Isus je tijekom ukazanja sv. Majci Tereziji od redovnica tražio ovo…
Toliko smo puta čitali o Majci Tereziji, pa se čini kao da znamo skoro sve o njoj, ali jedna važna činjenica iz njezina života bila je skrivena čak i njezinim dugogodišnjim prijateljima.
Vlč. Sebastian Vazhakala, koji je poznavao ovu skromnu sveticu preko 30 godina, u razgovoru za CNA otkrio je da ni on za njezina života nije znao da se Majci Tereziji ukazivao Isus prije nego što je utemeljila Misionarke ljubavi.
Do otkrića onoga što je bila tajna za mnoge, došlo je nakon otvaranja kauze za kanonizaciju, samo dvije godine nakon svetičine smrti. Dokumenti koji sadrže zapise o njezinim razgovorima s Isusom nađeni su u isusovačkoj arhivi u Kolkati kod Terezijina duhovnog voditelja i u biskupovu uredu.
Vlč. Vazhakala, koji je zajedno s Majkom Terezijom suosnovao kontemplativnu granu Misionarki ljubavi, kazao je kako je u posjedu dokumenta pisanog rukom same svetice u kojem ona navodi što joj je Isus govorio tijekom razdoblja ukazanja.
Počevši od 10. rujna 1946. pa sve do 3. prosinca 1947. Majka Terezija komunicirala je s Isusom kroz riječi i ukazanja, kazao je vlč. Vazhakala. To se događalo dok je još bila misionarka irskog reda sestara od Loreta, te podučavala u školi Svete Marije u Kolkati.
Terezija je zapisala kako je jednoga dana tijekom svete pričesti čula Isusa kako govori: “Želim indijske sestre, žrtve moje ljubavi, koje bi bile Marija i Marta, koje bi bile toliko ujedinjene sa mnom da bi zračile moju ljubav dušama.”
Tako je kroz komunikaciju s euharistijskim Isusom svetica dobila upute za utemeljenje Kongregacije misionarki ljubavi.
“Bila je toliko sjedinjena s Isusom”, kazao je vlč. Vazhakala, “da nije zračila svojom ljubavlju, nego je Isusova ljubav zračila kroz nju putem ljudskog izričaja.”
Krist joj je u ukazanjima rekao kako želi slobodne redovnice “prekrivene siromaštvom Križa”. “Želim redovnice prepune ljubavi prekrivene ljubavlju Križa”, rekao je Vazhakala.
Prema njegovim riječima, Isus je Tereziju izravno upitao: “Bi li odbila to učiniti za mene?” Štoviše, godine 1947. Krist joj je, prema zapisima, kazao: “Ne mogu sam otići siromašnima, ti me sa sobom povedi njima.”
Nakon ovog razdoblja radosti i utjehe Majka Terezija je oko 1949. godine počela osjećati “strahovitu tamu i suhoću” u duhovnom životu, ispričao je vlč. Vazhakala, dodavši kako je u početku smatrala da je to zbog njezine grešnosti, nevrijednosti i slabosti.
Njezin joj je duhovni voditelj tada pomogao shvatiti kako je duhovna suhoća samo jedan od načina preko kojega je Isus želio da Terezija sudjeluje u patnjama siromašnih stanovnika Kolkate.
To je razdoblje trajalo sve do njezine smrti, odnosno skoro 50 godina, što je za sveticu bilo izrazito bolno. Ipak, prema Vazhakalinim riječima, Majka Terezija je kazala: “Ako moja tama i suhoća mogu biti svjetlo za nečiju dušu, neka budem prva koja će to podnositi. Ako će moj život, moja patnja, pomoći spasiti duše, onda ću najradije od stvaranja svijeta sve do kraja vremena patiti i umrijeti.”
Iako su ljudi oko svetice znali za obilje njezinih djela ljubavi u najsiromašnijim dijelovima Kolkate, malo tko je znao što ona proživljava u duhovnom životu.
Terezijin moto, kao i moto njezine kongregacije, odražavao je Kristove riječi s križa: “Žedan sam”. Time je naznačila kako želi utažiti Kristovu žeđ donoseći mu duše.
“Da u svakom uzdahu, svakom činu uma, bude djelo božanske ljubavi – to je bila njezina svakodnevna molitva. To ju je motiviralo za sve žrtve koje je poduzimala sve do 87. godine bez predaha”, kazao je vlč. Vazhakala.
Štoviše, Majka Terezija je obećala da neće mirovati ni kada dođe u Očev dom, nego će nastaviti sa svojim djelima ljubavi. “Neću spavati u nebu, radit ću još više, ali na drugačiji način”, znala je kazati.
