Isus je otkrio sv. Faustini: “Najsretnija je ona duša koja se…”
Isus je otkrio sv. Faustini: „Najsretnija je ona duša koja se pouzdaje u moje milosrđe, jer se Ja osobno brinem za nju“ (Dnevnik 1273)
Patnje i smrt Isusa Krista pokazuju nam strašne posljedice naših grijeha. Kada počinimo nepravdu ili odlučimo živjeti u teškom grijehu, često nismo svjesni količine patnje do koje to može dovesti. Kad bismo svi iskusili svo zlo koje smo učinili djelujući protivno Božjoj volji, nitko od nas ne bi imao ni najmanju priliku pred Njegovim licem.
„Kao što je pisano: „Nema ni jednoga pravednika… nema ni jednoga koji čini dobro, ni jednoga“ (Rim 3, 10-12).
Grešan čovjek ne može stati pred svetog Boga s teretom svojih grijeha, pa je Bog upozorio Mojsija:
“Nitko ne može vidjeti moje lice i ostati živ” (Izl 33,20).
Sveta Faustina u svom Dnevniku piše:
“Gospodin mi je u jednom trenutku dao spoznati grijehe cijeloga svijeta počinjene toga dana. Pala sam u nesvijest od užasa i iako sam znala dubinu Božjeg milosrđa, bila sam iznenađena što je Bog dopustio postojanje čovječanstva” (Dnevnik 926).
Međutim, Bog je u svojoj beskrajnoj ljubavi “strpljiv s vama”. Jer ne želi neke izgubiti, nego sve obratiti” (2 Pt 3,9).
Kad je Mojsije vidio Božju slavu kako prolazi ispred njega, uzviknuo je:
“Milosrdni i samilosni Bog, strpljiv, bogat milošću i vjernošću!” (Izl 34, 6).
Najvažnija Božja osobina je Njegovo milosrđe, stoga nam daje posljednju mogućnost obraćenja i spasenja.
Gospodin Isus je rekao svetoj Faustini:
“Prije nego dođem kao pravedni sudac, dolazim najprije kao Kralj milosrđa” (Dnevnik 83), jer kod Boga “milosrđe pobjeđuje nad osudom” (Jak 2,13).
Svojim milosrđem Isus želi sa svakom osobom uspostaviti osobni odnos. Sestra Faustina jednom je imala razgovor s jednom od svojih poglavarica, koja joj je rekla:
“Neka se sestra ispriča zbog tog što misli da je Gospodin Isus imao tako prisan odnos s njom, s tako jadnom, s tako nesavršenom. Gospodin Isus komunicira samo sa svetim dušama, zapamtite to.”
Priznala sam da je bila vrlo u pravu, jer ja sam jadna, ali se ipak uzdam u Božje milosrđe. Kad sam susrela Gospodina, ponizila sam se i rekla mu:
“Isuse, kažeš da nemaš kontakta s takvim jadnicima?”.
“Budi mirna, kćeri moja, kroz takvu bijedu želim pokazati snagu svog milosrđa”
– tako je Gospodin Isus odgovorio sestri Faustini, potvrđujući da želi primiti svakoga grešnika i siromaha k sebi.
Sveta Faustina nam govori:
“Bog nikome neće uskratiti svoju milost. Nebo i zemlja mogu se promijeniti, ali Božjeg milosrđa neće ponestati” (Dnevnik 72).
Sve što trebamo učiniti da bismo bili milosrdni i spašeni i mogli se družiti s Isusom jest priznati svoje grijehe. Isus govori svetoj Faustini, ali i svakom grješniku koji pristupa sakramentu pomirenja:
„Moje je Srce bilo ganuto velikim milosrđem prema tebi, moje najdraže dijete, kad sam te vidio rastrganu na komade velikom boli koju si trpila kajući se za svoje grijehe“ (Dn. 282).
Svatko može iskoristiti Božje milosrđe, za Isusa nema ljudi koji nisu obuhvaćeni milošću. Bez obzira na vjeru, jezik, kulturu, boju kože ili čak broj počinjenih grijeha, svatko ima pravo pouzdati se u Isusa i primiti Božje milosrđe. Isus reče sestri Faustini:
„Želim povjerenje od svojih stvorenja, potakni duše na veliko povjerenje u Moje neizmjerno milosrđe. Neka mi se slaba i grešna duša ne boji približiti, pa čak i ako ima više grijeha nego pijeska na zemlji, sve će se utopiti u ponoru Mojeg milosrđa” (Dnevnik 1059).
„Kćeri Moja, napiši da što je veće siromaštvo, to više ima pravo na Moje milosrđe, i uvjeri sve duše da se pouzdaju u nedokučivi ponor Moga milosrđa, jer Ja ih želim sve spasiti” (Dnevnik 1182).
„Najsretnija je ona duša koja se pouzdaje u moje milosrđe, jer se Ja osobno brinem za nju“ (Dnevnik 1273).
“O, koliko volim duše koje mi potpuno vjeruju, sve ću im učiniti!”
– uvjerava Gospodin Isus (Dnevnik 294).
Sv. Faustina je izabrala taj put neograničenog povjerenja u Isusa i povjeravanja mu svog života. Molila se:
“Vodi me, Bože, putovima koji ti se sviđaju; Potpuno sam se pouzdala u Tvoju volju, koja je za mene sama ljubav i milosrđe” (Dnevnik 1264).
Zahvaljujući tom povjerenju, nije se bojala ni fizičke boli, ni bolesti, ni same smrti. Dana 5. listopada 1938. s velikom je radošću objavila sestrama:
“Danas će me uzeti Gospodin Isus!”
Užasno je patila od bolesti te je čak tražila injekciju protiv bolova, no nakon nekog vremena odustala je od nje želeći svoju patnju i bol prinijeti Kristu. Time je potvrdila svoj izbor od prije više godina:
„O moj Isuse, radije ću umrijeti u najvećim mukama do svršetka svijeta, nego da te uvrijedim najmanjim grijehom“ (Dn. 741).
Uzdajmo se dakle u milosrdnog Boga, zgadimo se nad grijesima, uklonimo iz svoga života sve što nas potiče na grijeh, da možemo moliti riječima sv. Faustine:
„Dakle, s pouzdanjem u Tvoje milosrđe, idem kroz život kao malo dijete i svaki dan ti prinosim svoje srce na žrtvu“ (Dnevnik 2).
