Iskustvo s urocima: “Nakana je bila da zlo preko te crne tkanine malo po malo Marinu dovede do očaja i naposljetku do smrti…”
Demonsko djelovanje može biti usmjereno i na čovjekovo materijalno okruženje, osobito predmete i mjesta. Preko njih se opet želi utjecati na čovjeka. Postoje pravi, autentični uroci, po kojima zloduh svojim djelovanjem prouzročuje zlo.
Takve uroke čine osobe koje su ušle u savez sa Sotonom. One žive od mržnje, zavisti, prepredenosti, upravo kao i zlodusi. To je važno reći jer mnogi, pa i svećenici, danas ne vjeruju da uroci postoje.
Donosim jedan istiniti slučaj. Marini (naravno, ime je izmišljeno) je već tri godine bivalo vrlo mučno, ali samo noću. Čim bi ušla u spavaću sobu, izgubila bi svijest. Počela bi teško disati, gušiti se, postala bi vrlo uznemirena, imala bi jak podražaj na povraćanje, glava bi je počela nepodnošljivo boljeti, a na kraju bi pala u nesvijest. Majka bi zvala službu Hitne pomoći, ali čim bi je dovezli u bolnicu, mučnine bi nestale. Liječnici bi uvijek iznova ustvrdili da je posve zdrava.
Vratila bi se kući i opet bi sve počelo po starom čim bi krenula u spavaću sobu, a osobito kada bi glavu položila na jastuk. Tako bi je sve boljelo da ne bi mogla ni na trenutak zaspati, ni malo predahnuti. Bila je kod raznih specijalista, koji su više puta radili pretrage poslije kojih bi svaki put zaključili da je možda riječ o epileptičkim napadima. Ali snimke mozga i druge pretrage to nikada nisu potvrdile.
Jednoga im je dana obiteljska prijateljica predložila da se Marina obrati jednom egzorcistu. Poslije prva tri egzorcizma i blagoslova kuće ništa se nije poboljšalo. Napadi su se ponavljali. Egzorcist je Marini savjetovao da što iskrenije živi kršćanski i da kuću škropi blagoslovljenom vodom. Osim toga, savjetovao joj je da sve jastuke u kući raspore. Nije želio da Marina bude povrijeđena kaže li da se raspori samo njezin jastuk. Sumnjao je da se u Marininu jastuku nalazi urok. I pokazalo se da su svi jastuci bili normalni, a da je u Marininu jastuku bio komad crnoga sukna za pokojnika. Bio je dug i širok koliko i jastuk, a na sebi je imao prišivena mnoga pera u obliku pogrebnog vijenca. Egzorcist joj je savjetovao da jastuk poškropi blagoslovljenom vodom i da ga zatim spali.
Nakon što je to učinjeno, mučnine su prestale. Marina je počela normalno spavati. Prošlo je više mjeseci otkako je jastuk spaljen. Marini je bilo dobro. Ponovno se počela baviti svojim redovitim poslovima, osjeća se odmorenom, živi uzornim kršćanskim životom, a u njezinu se obitelj, poslije svih kušnji, vratila vedrina. Nakana je bila da zlo preko te crne tkanine koja je magijom unesena u jastuk malo po malo Marinu dovede do očaja i naposljetku do smrti. Otkrilo se da u susjedstvu postoji obitelj koja je iz čiste mržnje i zavisti naručila urok kojim se trebalo izazvati smrt cijele obitelji, ali je Marina bila jedina žrtva.
Demonsko djelovanje može biti usmjereno i na čovjekovo materijalno okruženje, osobito predmete i mjesta. Preko njih se opet želi utjecati na čovjeka. Nerijetko bivaju pogođene kuće. Razni predmeti, namještaj, svjetiljke i drugo pokućstvo u kući bivaju uništeni. Čuje se udarce i buku, bez vidljiva uzroka, zvukove kojima se ne uspijeva odrediti ni izvor ni narav, korake, krikove, smijeh, spontano micanje predmeta, mirise, hladan propuh. Kućanski aparati koji su savršeno funkcionirali neobjašnjivo prestaju raditi ili budu posve uništeni.
Zavjese najednom počnu gorjeti ili se, primjerice, na zidu pojavi mrlja crne boje. Prostorije u kojima nema nikakvih dotoka vode budu poplavljene. Događaju se čudne stvari; primjerice, posjedi kojima je cvjetao posao odjednom neobjašnjivo propadaju; cijela stada stoke ugibaju, urod biva uništen, polja pogađaju neobjašnjive najezde kukaca. Stručnjaci su u susretu s takvim pojavama nemoćni. No, poslije molitve protiv demonskoga napastovanja i uporabe sakramentala, vode i soli za egzorcizam, te pojave nestanu.
don Milivoj Bolobanić “Kako prepoznati zamke Zloga”
