I ljubomora ima lijeka!
Naizgled obitelj kakva se samo može poželjeti: muž, žena i troje djece. No, unutarnji sklad bio je poremećen i prepoznatljiv po vladanju muža, kojeg je opsjedala ljubomora. Inače je bio radišan i brižan otac i muž te odan svojoj obitelji. Skromno su živjeli od njegove plaće i njegovih dodatnih poslova. Rado je pomagao siromasima, pogotovo u svojoj župi. Imao je dobar odnos sa župnikom, kao i cijela obitelj.
Jednoga dana došao je župniku sav smušen i tjeskoban. Župnik je primijetio da je malo više popio pa mu nije ponudio šljivovicu. Pili su samo kavu. Došao je župniku da mu posudi malo novaca. Župnik mu je izišao u susret davši mu i više, jer zaslužuje svojim radom u župi.
Nakon dva dana navečer dolaze djeca toga čovjeka i izvješćuju župnika da ih je otac istjerao iz kuće, da su se svi smjestili kod jednog rođaka, te pitaju što bi mogao župnik učiniti za njih. Župnik ih je te iste večeri obišao kod toga rođaka, obećavši da će sutradan s njime popričati.
Župnik je prvo nazvao telefonom u vrijeme kad on obično dolazi s posla. Odazvao se i rekao da će doći na razgovor za pola sata. Župnik čeka, a njega nema. Dva sata prođe i župnik na vrata njegova dođe. Nakon zvonjenja i kucanja, on se pojavljuje na vratima ne znajući da je to župnik.
Župnik ulazi u kuću mimo njegove volje. Razgovor započinje. Početak je bio miran, no kad je saznao da župnik zna da je istjerao djecu i suprugu iz kuće, i to zbog svoje ljubomore koju pokušava još više alkoholom razjariti, počeo je Iudovati. Župnik ga smiruje i u tomu uspijeva, jer je do župnika držao i njegovih riječi.
Župnik je inzistirao da sebi prizna ljubomoru, kao što bi priznao bilo kakvu drugu bolest, nakon što mu je objasnio od čega ljubomora dolazi. To može biti i zbog teških dana djetinjstva, za što nije kriv. No nije to ni važno. Važno je da shvati kako mu je Bog dao tako lijepu i divnu ženu i majku, troje krasne i pametne djece. Kad mu je ženu spomenuo, ponovno je počeo škripati zubima. Tada mu je župnik rekao:
“Da imaš drukčiju ženu, već bi te davno napustila. A ova te tako razumije i voli i cijeni tvoj rad, tako ti je vjerna. Vjernija je ona tebi negoli ti njoj. Ljubomora dolazi iz tvoje projekcije misli i postupaka. Kakav si ti, misliš da je ona takva i još gora. Vidiš oko sebe neprimjereno i sumnjivo držanje i vladanje žena, pa još i gore projiciraš u svoju ženu. Nesigurnost i ugroženost doživljavao si kao mlad, a sada si još ugroženiji i nesigurniji. Ono što nisi prije imao u sebi i za sebe, sada pokušavaš prisvojiti kao svoje vlasništvo.
To je egoizam i bolesno sebeljublje, patološki defekt emocionalnog sustava. Svime želiš vladati, a sam nisi sposoban istinski posluživati. Ako sebe nemaš, ne možeš se ni dati.
Ako sebe ne daješ, ne možeš osjetiti ni da dobivaš. Ako ne dobivaš, vlada takva nesigurnost i ugroženost da ne možeš opstati. Strah i ugroženost za sebe, prvo od drugih iz daljine, pa bližih, pa najbližih i onda od samoga sebe.”
On je sve slušao bez riječi, a znao bi jauknuti i proplakati.
“Prijatelju dragi, vidiš da uništavaš sve svoje. I sebe će na kraju. Priznaj da si Ijubomoran. To je bolest koja proizlazi iz vlastitog bolesnog i nesigurnog ega. Ti jesi veliki dobročinitelj i osjetljiv si za druge, ali to činiš radi sebe kako bi se ti pokazao.
Ti voliš svoju djecu i ženu pogotovo, ali je to ljubav egoistična i sebeljubna, koja danas jest a sutra nije, jer ti nisi stabilan, izgrađen. To nije ljubav nego Ijubomora.
Ona te umara, mori, ubija, i dok ubijaš sebe ubijaš i one koji su ti najdraži. Ljubav se pretvara u mržnju, život u smrt, sreća u nesreću. Priznaj sebi da si takav. Priznaj sebi da si ljubomoran. Vidiš koliko ljubiš svoju ženu, da se sramiš što si joj učinio jučer. Mogao si je jučer i ubiti! Pa bi i sebe ubio? Priznaj i pročisti svoju ljubav od ljubomore! Hajde, prijatelju!” govorio je župnik.
Kleknuo je pred križ i jaučući kroz plač je rekao: “Jesam,
Ijubomoran sam. Ja sam svemu kriv, ja sam nitko i ništa.
Jesam, priznajem da sam jadni ljubomornik. Moja žena je
sveta i najljepša, želim da se vrate.”
Ustao je miran i uzeo telefon. Nazvao je ženu i djecu.
Došli su za pola sata. Susret uz plač i poljupce. Ispričao se djeci i supruzi, zahvalio je župniku.
Žena je po prirodi ljubomorna. Muškarčeva ljubomora je perverzna bolest. Danas ima sve više muškaraca ljubomornih, a žena sve manje. (fra Stanko Duje Mijić)
