Hoćemo li imati tijela i živjeti kao ljudi u nebu ili biti poput anđela?
Kakvo će biti nebo? Hoćemo li imati tijela i živjeti kao ljudi? Što kaže Biblija? Hoćemo li biti poput anđela ili onakvi kakvi smo danas?
Nakon što je Isus umro i uskrsnuo, vidimo da se susreo s učenicima i ženama na grobu nakon svog uskrsnuća. Ubrzo nakon Isusova uskrsnuća, dvojica su „išla u selo kojem je ime Emaus, udaljeno od Jeruzalema šezdeset stadija. I oni razgovarahu jedan s drugim o svim tim događajima. I dogodi se, dok su razgovarali i raspravljali, da im se i sam Isus približi te je išao s njima“ (Luka 24,13-15) te im kasnije reče: „Što ste uznemireni? I zašto sumnje dolaze u srca vaša? Pogledajte ruke moje i noge moje: ja sam, glavom! Opipajte me i vidite: duh nema tijela i kostiju kao što vidite da ja imam.’ I to rekavši, pokaza im ruke i noge“ (Luka 24,38-40). Ovdje je konkretan dokaz da je Isus, kao Bog, imao fizičko tijelo, budući da Duh ne možemo vidjeti. Ljudi su morali vidjeti Isusovo fizičko tijelo kako bi s Njime mogli razgovarati i vidjeti Njegove ruke i noge. Nadalje, naglasio je svoje probodene ruke i noge. Čak je rekao: „Opipajte me i vidite.“
Nakon Isusovog tjelesnog uskrsnuća, obratio se dvojici koji su se kretali prema selu Emaus i rekao im: „Nije li trebalo da Krist to pretrpi te uđe u svoju slavu?’ I počevši od Mojsija i od svih proroka, tumačio im je što u svim Pismima stoji o njemu“ (Luka 24,27-27). „A dok oni još od radosti nisu vjerovali i čudili se, reče im: ‘Imate li ovdje što za jelo?’ A oni mu dadoše komad pečene ribe i meda u saću“ (Luka 24,41-42). Dakle, Isus ne samo što je nakon svog uskrsnuća imao fizičko tijelo, već je mogao uživati u dobrom obroku isto kao i mi danas. Učenici nikad nisu pomislili da, budući da je Isus, ne bi mogao jesti. Ne bi ponudili hranu duhu kojeg ne mogu vidjeti nit dotaknuti. Jasno je da je Isus imao fizičko tijelo, isto kao što ga je imao prije nego što je razapet. Jedina su razlika bile probodene ruke i noge. Čavli ne mogu probosti ruke i noge duhovnog tijela.
Apostol Ivan je napisao da smo sada „djeca Božja i još se ne očitova što ćemo biti. A znamo: kad se očituje, bit ćemo njemu slični, jer ćemo ga vidjeti kao što jest“ (1. Ivanova 3,2). Ako ćemo ga tada moći vidjeti kakav jest, možemo zaključiti da ima fizički izgled, jer je Duh nevidljiv. U opisivanju novog života ili nanovorođenja, Isus je rekao: „Vjetar puše gdje hoće i čuješ mu šum, ali ne znaš odakle dolazi ni kamo ide. Tako je sa svakim koji je rođen od Duha“ (Ivan 3,8). Važna poanta je da „ćemo biti njemu slični“ i da „ćemo ga vidjeti“. Dakle, On je vidljiv, kao što je vidljivo i fizičko tijelo, samo što je Njegovo tijelo proslavljeno. Ipak, moći ćemo ga vidjeti; i nevjerojatno, bit ćemo poput Njega, imat ćemo ujedno i duhovno i fizičko tijelo. Što se tiče naših tijela, Isus je rekao: „Ta ni umrijeti više ne mogu; naime, jednaki su anđelima i sinovi su Božji, jer su sinovi uskrsnuća“ (Luka 20,36). Ne kaže da ćemo biti kao anđeli, već jednaki anđelima u odnosu na vječni život bez utjecaja fizičkih, ljudskih atributa poput bolesti ili povreda, pa čak i smrti.
Mislim da je jedan od najugodnijih i najvećih užitaka u životu sjesti na dobar obrok. Postoji nešto zadovoljavajuće u uživanju u dobrom obroku. Bog nas je stvorio da uživamo u životnim zadovoljstvima; a Isus je, kao naš Stvoritelj, to znao. Nakon što je Isus uskrsnuo, učenici su se vratili ribarenju, i ribarili su cijelu noć, ali ništa nisu ulovili. Isus im je tada rekao da ponovno bace mrežu te su jedva mogli vući mrežu koliko je bila puna. Nakon toga „izađoše na kopno, ugledaju postavljen žar i pristavljenu ribu i kruh“ (Ivan 21,9), i „Isus dođe te uzme kruh i dade im, a tako i ribu“ (Ivan 21,13).
Odmah nakon Isusove smrti, dogodilo se nešto nevjerojatno. Biblija kaže: „I gle, hramski se zastor razdrije nadvoje, odozgo do dolje, i zemlja se potrese i stijene se raspukoše“ (Matej 27,51), i „grobovi se otvoriše, i mnoga tjelesa usnulih svetih uskrsnuše te izađoše iz grobova nakon njegova uskrsnuća, uđoše u sveti grad i pokazaše se mnogima“ (Matej 27,52-53). Ako su ti usnuli sveti uskrsnuli i izašli „iz grobova nakon njegova uskrsnuća“, nikako nisu mogli ući u sveti grad i pokazati se mnogima ako su bili samo duhovna i nevidljiva bića. Ovi su sveci morali imati fizička tijela kako bi se „pokazali mnogima“. Nema smisla misliti da nakon što primimo proslavljena tijela ne možemo biti vidljivi.
Ako bismo vi i ja nakon uskrsnuća i slave pri Isusovom drugom dolasku bili samo duhovna bića, bi li hrana uopće mogla ostati u našim želucima? Nakon što se Isus vrati, kaže da ćemo se radovati i klicati i dati mu slavu, „jer dođe svadba Jaganjčeva i žena se njegova pripravi!“ (Otkrivenje 19,7). I anđeo kaže: „Zapiši! Blaženi oni koji su pozvani na svadbenu gozbu Jaganjčevu! I reče mi: Ove su riječi istinite, Božje“ (Otkrivenje 19,9). Ta gozba s Gospodinom uključuje obrok sa samim Kraljem kraljeva i Gospodarom gospodara; i na to jedva čekam.
