Gospina poruka vidiocima: Kad ugledate noć obasjanu nepoznatim svjetlom, znajte da je to veliki znak dan vam od Boga, da će kazniti svijet
Gospina poruka vidiocima: “Rat će završiti, ali ako ljudi ne prestanu vrijeđati Boga, izbit će gori. Kad ugledate noć obasjanu nepoznatim svjetlom, znajte da je to veliki znak dan vam od Boga, da će kazniti svijet za zločine, ratom, glađu i progonima Crkve i Svetog Oca. “
Prije stotinu godina Bog nam šalje svoju Majku da na svijet izlije svodove milosrđa da svijetu pomogne i da ga spasi.
Gospa je tada vidjelicama poslala upute kako spasiti svijet od zala koja ga očekuju, a u listopadu 1917. godine nebo daje jasan znak Božanske prisutnosti i potvrde Marijina ukazanja. Bilo je to čudo sunca kojem je svjedočilo 70 tisuća ljudi.
Sunce koje se vrtilo velikom brzinom izazvalo je mnoštvo obraćenja ali i strah pojedinaca koji su u strahu za vlastiti život bježali pred suncem koje je izgledalo kao da će se svakog trena sručiti na Zemlju. O tom čudu pisao je i tadašnji svjetski tisak.
Vjernici, nevjernici, protivnici crkve i svi koji su se tamo našli bili su zapanjeni s viđenim. Fatimskim vidjelicama tada su povjerene tajne i zahtjevi koji su trebali biti prenijeti Svetom Ocu. No, taj zadatak za vidjelice nije bio niti malo lak. Ponajviše zbog toga što do današnjeg dana nije jasno jesu li njeni zahtjevi ispunjeni.
Gospa traži izričitu posvetu Rusije Bezgrešnom Srcu Marijinom
Ovo je Gospina poruka u kojoj Ona traži posvećenje Rusije:
“Vidjeli ste pakao kamo duše jadnih grješnika odlaze. Za njihov spas, Bog želi u svijetu uspostaviti pobožnost Bezgrješnom Srcu. Ako se učini ono što vam kažem, mnoge će se duše spasiti i bit će mir.
Rat će završiti, ali ako ljudi ne prestanu vrijeđati Boga, izbit će gori. Kad ugledate noć obasjanu nepoznatim svjetlom, znajte da je to veliki znak dan vam od Boga, da će kazniti svijet za zločine, ratom, glađu i progonima Crkve i Svetog Oca.
Da to spriječim, ja ću doći zatražiti posvećenje Rusije mom Bezgrješnom Srcu i pričest na Prve Subote, kao naknadu za grijehe.
Ako se obrati pažnja na moje zahtjeve, Rusija će se obratiti i bit će mir, ako ne, ona će proširiti svoje zablude po cijelom svijetu, izazivajući ratove i progone Crkve. Dobri će podnijeti mučeništvo, Sveti Otac će morati mnogo prepatiti; razne nacije bit će uništene. Na kraju će pobijediti moje Bezgrješno Srce.”
Također vidjelica, sestra Lucija rekla je da je, 13. lipnja 1929., za vrijeme viđenja koje joj je bilo dano u njenoj kapeli Tuyu, čula Gospu kako govori: “Došao je čas kada Bog traži svetoga oca, u zajedništvu sa svim biskupima svijeta, da učini posvetu Rusije mojem Bezgrješnom Srcu, obećavajući da će ju tako čuvati”.
Nismo posvetili Rusiju?
Od tog dan, dogodile su se razne posvete nekoliko puta i od različitih papa; 1. listopada 1942., tijekom radijske poruke, papa Pio XII. posvetio je čitav svijet Gospinu Bezgrješnom Srcu i posebno spomenuo:„one koji ispovijedaju jedinstvenu pobožnost Tebi, gdje nema kuće koja ne prikazuje Tvoju ikonu, danas možda sakrivenu do boljih dana“.
Ovo je upućivalo na Rusiju, iako ta zemlja nije imenom spomenuta. Biskupi također nisu bili uključeni u ovu posvetu iako je to Gospa zatražila. Nadalje, 7. srpnja, 1952., papa Pio XII. posvetio je imenom Rusiju Marijinu Bezgrješnom Srcu, ali opet bez uključenja biskupa svijeta.
I 13. svibnja 1982., sveti Ivan Pavao II. otišao je u Fatimu izvršiti čin posvećenja. No, ni tada nije izrijekom posvećena Rusija a i opet posvećenje se nije dogodilo u zajedništvu s biskupima svijeta stoga se ni ova posveta ne može tumačiti da je učinjena pod uvjetima koje je od nas tražila Gospa.
Posljednja i ujedno najsvečanija posveta uslijedila je 25. ožujka 1984., kada je to činio Ivan Pavao II., sa svim svjetskim biskupima, no baš za tu posvetu otac Gabriele Amorth rekao je kako nije bila ispunjenje onoga što je Gospa tražila.
Sestra Lucija dos Santos, najstarija od troje djece kojima se Gospa ukazivala, smatrala je da niti jedno od izvršenih posvećenja “nije valjano”.
A 2001. godine, sestra je navodno rekla nadbiskupu Tarcisiju Bertoneu, tada tajniku Kongregacije za nauk vjere, da je posvećenje koje je Ivan Pavao II. učinio 25. ožujka 1984. “prihvaćeno u Raju”. Međutim, mnogi sumnjaju u istinost ove tvrdnje pripisane sestri Luciji.
Krv je potekla
“Posvećenje još nije izvršeno. Bio sam 25. ožujka na Trgu svetoga Petra, bio sam u prvom redu, praktički sam mogao dodirnuti Svetog Oca. Ivan Pavao II. je želio posvetiti Rusiju, ali ne i njegova pratnja, bojeći se antagonizma od strane pravoslavaca, pa su ga skoro i skroz spriječili.
Stoga, kada je Sveti Otac na koljenima posvetio svijet, dodao je rečenicu koja nije bila uključena u službenu verziju te je umjesto toga rečeno da posvećuje “osobito one narode za koje si sama zatražila njihovo posvećenje.”
Dakle, neizravno, to uključuje Rusiju. Međutim, izričito posvećenje još nije izvršeno – rekao je otac Amorth, ujedno i dugogodišnji vatikanski egzorcist koji je sudjelovao na tom događaju dodajući da ne zaboravimo kako je Gospa rekla da će unatoč svemu pobijediti njezino Bezgrešno srce.
No osvrnuo se i na krv mučenika koja se zaista počela prolijevati kako je Gospa i prorekla da će se zbiti ako do posvećenja ne dođe: “Gledajte, danas ima više mučenika nego u prvim stoljećima kršćanstva.
Samo pogledajte Bliski istok, gdje su toliki kršćani ubijeni samo zato što su kršćani. Postoji ogroman broj mučenika! Ali nemojmo zaboraviti što nam je Gospa rekla: “Ali na kraju će moje Bezgrješno Srce pobijediti.’
Neposlušnost i plodovi
Godine 2017. bila je stota obljetnica ukazanja u Fatimi a Rusija još nije posvećena njenom Bezgrešnom srcu. Plodovi toga su i više nego vidljivi. Napada se Crkva, ubijaju se laici, svećenici i redovnice svakoga dana diljem svijeta a broj mrtvih nasljedovatelja Isusa u posljednjih godina broji se u stotinama tisuća života.
Da ne spominjemo nerođene, odnosno najnevinije od nas nad kojima ovaj svijet vrši stravičan pokolj uz pljesak zvijeri i njihovih poklonika. Čak 50 milijuna nevine dječice bude ubijeno u jednoj godini. Ne zaboravimo da je upravo Sovjetska Rusija bila prva država u svijetu koja je pristala na tzv. ‘dobrovoljni prekid trudnoće’, dok su druge države abortus legalizirale uglavnom tek četrdeset ili pedeset godina kasnije.
Danas opet čujemo zveket oružja i osjećamo tjeskobe i mirise rata. Je li to zvuk ujedno i naše neposlušnosti Marijinim zahtjevima?
