ANĐEO MILOSRĐA Majka Terezija o boli usamljenosti: Gora i strašnija od gube je samoća, bol kad si sam i ostavljen
ANĐEO MILOSRĐA Majka Terezija o boli usamljenosti: Gora i strašnija od gube je samoća, bol kad si sam i ostavljen Mislim da je vrlo teško shvatiti što znači biti usamljen osim ako se sam suočiš s tim, isto vrijedi za ljude koji govore o gladi. Ako ne iskuse glad u svome životu, vrlo im je teško razumjeti bol gladi. Ista je stvar sa samoćom i osjećajem da si neželjen, nevoljen, zanemaren.
Kao na primjer naši bolesnici koje svi izbjegavaju, gubavci, mi se brinemo za možda 46.000 gubavaca. I mislim više nego sama bolest, mislim [da je gora] ta strašna samoća, to što ih svatko izbjegava, svi bježe od njih. Mislim da je to mnogo gore od gube same.
Istina, guba je vrlo teška bolest. Ali nije tako bolna kao bol kada te ljudi izbjegavaju, kada si nepoželjan, zapušten, jednostavno ostavljen. Nikada ne ću zaboraviti jedan dan. Imali smo zabavu za naše gubavce u jednomu od naših centara u Calcutti, a jedan gospodin, prekriven i potpuno unakažen od gube, ustao je i rekao: “Prijašnjih dana, mnogo ranije, bio sam službenik u vladi na najvišoj razini. Imao sam sve.
Ljudi su slijedili svaki moj korak. A onda kada sam obolio, morao sam se povući i da bih poštedio svoju obitelj, da bih poštedio svoje kćeri i sinove da ne postanu odbačeni, povukao sam se. Povukao sam se i došao do ovoga stanja. Sada nemam nikoga. Nitko me ne voli. Nitko me ne želi osim ovih Sestara koje su dale svoj život za nas.”
Ovo je bol koju naši ljudi osjećaju. Ili poput onoga kojega smo pokupili s ulice i koji je rekao: “Živio sam kao životinja na ulici, ali ću umrijeti kao anđeo.” To je ono što naši ljudi trebaju. Oni trebaju vaše ruke da im služe i vaše srce da ih voli.
