Fra Zvonimir Pavičić o smislu došašća i o tome kada bi trebali krenuti sa ukrašavanjem
Fra Zvonimir Pavičić u videorubrici “Pitajte svećenika” Radiopostaje Mir Međugorje, odgovara na pitanja o smislu došašća, o praksi ukrašavanja i što ono simbolizira, o glazbi u vremenu došašća i Božića te o praksi božićnih domjenaka prije Božića…
Koji je smisao došašća?
Pa, kad pitamo bilo koga što je došašće, svatko će reći da je došašće priprema za Božić i to je točno. Ali nije potpun točno. Treba uvijek ljudima govoriti da došašće ima dva dijela. U tom drugom dijelu pripremamo se za Božić, a prvi dio došašća želi nas pripremiti za ponovni Isusov dolazak, odnosno drugi Isusov dolazak kad će on preobraziti čitav ovaj svijet, kad će suditi i žive i mrtve. I taj prvi dio došašća traje od prve nedjelje došašća do 16. prosinca, a drugi do došašća od 17. prosinca do 24. prosinca, odnosno do Badnjeg dana.
I ako pogledamo čitanja, evo koja slušamo u tom prvom dijelu došašća, vidjet ćemo da sva čitanja i sve molitve nas pripravljaju i govore o tom drugom Isusovu dolasku, odnosno žele nas pripraviti da čista srca dočekamo drugi Isusov dolazak, da mu idemo u susret radosna i nepodijeljena srca. Tako uvijek treba naglašavati tu dvostrukost došašća. Da došašće nije samo priprema za Božić nego i priprema za drugi Isusov dolazak i po tome je i radosno vrijeme ali i jedno ozbiljno vrijeme koje iziskuje od čovjeka pripravu za susret s Gospodinom.
Praksa ukrašavanja, što simbolizira i kada bi ukrašavanje trebalo početi?
Nezgodno je reći kada bi trebalo početi ukrašavanje. Naravno, tu je cijeli proces ukrašavanja, postavljanja ukrasa, pogotovo po gradovima. Možda je bolje pitanje kada upaliti sve te nakite i ukrase koji se stavljaju po našim gradovima i kućama. Dakako, došašće bi trebalo ostati jedno smireno vrijeme, vrijeme priprave. Svi smo svjesni da u jednom vremenu, jednom razdoblju kad se pripremamo, da tada nećemo slaviti, nego to je još uvijek priprema. A kad dođe taj trenutak slavlja, onda ćemo slaviti, onda ćemo raspaliti i glazbu i nakite, odnosno ukrase, onda ćemo nekako sve izvjesiti da se vidi da slavimo. Nitko ne slavi prije slavlja. Tako bi i mi trebali gledati i naše ukrašavanje, odnosno svi ti ukrasi da dođu do izražaja na Božić i u božićno vrijeme. Došašće je vrijeme priprave i u tom vremenu trebamo biti smireni, trebamo se pripremati kroz molitvu, ispovijed, dobra djela činiti, znači sve ono što Bog traži od nas i što nam Crkva nalaže.
Naravno da će i takvo jedno vrijeme tražiti od nas da to slavljenje ostavimo upravo za Božić, za božićno vrijeme. Mi zaboravljamo da postoji božićno vrijeme. Mi sve nekako trpamo u advent, u došašće i prije službenog početka došašća. Sve nekako trpamo u to razdoblje i tako kad dođemo do Božića i božićnog vremena kao da se ispraznimo, a treba u biti to slavlje i radost čuvati upravo za Božić i božićno vrijeme. Kada ukrašavati? Evo, rekao sam to je proces koji traje, naravno ne možete sada nekom gradonačelniku reći počnite tek ukrašavati na Badnji dan. Neće stići. Ali, kada bi mogli upaliti sav taj nakit i ukrase, svakako bi to moglo biti na Badnji dan poslijepodne i u kućama okititi bor na Badnjak da to bude jedan dan kad će imati svoju simboliku to ukrašavanje. Svaki ukras, rekao sam, predstavlja neko slavljenje. Evo i ukrasi na Božić predstavljaju slavljenje, odnosno radost koju je Bog svojim utjelovljenjem, rođenjem u ovom našem prostoru i vremenu donio nama ljudima. Tako evo i ukrasi, bor, sve bih ja to nekako ostavio od Badnjeg dana pa da bude kroz cijelo božićno vrijeme, a ne da nakon Božića dva dana već ukrase bacimo ili skidamo sa svojih kuća ili gradova.
Glazba došašće vs. Božić? Kada se pjevaju božićne pjesme?
Dakako da postoji razlika. Došašće je vrijeme za sebe, božićno vrijeme je svojevrsno vrijeme. Razlika je već na početku došašća kad Crkva u liturgijskim normama stavlja da se gase glazbala, da se orgulje gase ili stišaju ako zbor nije toliko kvalitetan da može pjevati bez orgulja, bez pratnje instrumenta. Dakle, u došašću bi trebalo na misama izbaciti sve instrumente, a ostaviti samo orgulje koje će biti stišane i koje će pratiti pjevače, odnosno njihove glasove koji će podržavati njihove glasove. I time se želi stvoriti jedno ozračje priprave, što došašće je. Dakle, odsutnost raskoši, odsutnost raskoši zvuka, instrumenata, glasova. Primijetit ćete kako pjesme došašća nisu neke raskošne pjesme, nego su jedne pjesme, možemo reći odmjerene.
A kad dođe Božić onda treba raspaliti orgulje, onda se trebaju pjevati sve radosne božićne pjesme koje govore o radosti zbog rođenja Isusa, tako da naravno da postoji ta razlika. Ako postoji u liturgiji razlika između pjevanja u došašću i u Božiću, onda treba postojati razlika, barem ja smatram, i u životu svakoga vjernika. Dakako da nećemo božićne pjesme, bez obzira jesu li to popularne pjesme koje nisu duhovne ali pjevaju o Božiću, o tom razdoblju, njih ne bi trebalo pjevati u vremenu došašća. Njih treba ostaviti od 25. pa evo kroz božićno vrijeme njih ćemo pjevati. A u došašću se fokusirati na one pjesme koje dolaze, koje govore o Isusovom ponovnom dolasku ili nas evo žele pripremiti za Božić govoreći o susretu anđela Gabrijela i Blažene Djevice Marije.
Praksa božićnih domjenaka prije Božića?
Mislim da je jako lijepo okupiti sve radnike koje netko ima u poduzeću u kojem rade. Okupiti ih i počastiti ih, pa i prije Božića. Ali to se ne treba nazivati božićni domjenak. Mislim da će se svatko složiti jer je logično. Ono što se naziva božićno, treba biti u božićnom vremenu. I taj prefiks, odnosno dodatak božićno, trebam božićni domjenak, božićne pjesme, sve to pripada od 25. prosinca do završetka božićnoga vremena. Dakle, sve ono što je prije 25. ne treba nazivati božićno. Može se nazvati adventski domjenak ili jednostavno nazvati domjenak, skupljanje svih radnika koji rade u tom poduzeću kako bi im se zahvalilo na njihovom radu i trudu. A pitanje je zašto ne organizirati božićni domjenak u božićnom vremenu. Ili božićni koncert u božićnom vremenu. Koji je smisao slavljenja božićnog koncerta u vremenu došašća. Na primjer neki stave božićni koncert 16. prosinca.
Kako ćemo taj dan pjevati Radujte se narodi ili Narodi nam se, Rodio nam se Bog, a sutra ćemo ići na zornicu i pjevat ćemo ponovno Dođi Gospodine, Isuse i ponovno ćemo sebe vraćati u one događaje prije Božića. Sve ono što ima prefiks božićno treba staviti u božićno vrijeme. Zašto se neki domjenak ne bi organizirao baš u božićnom vremenu? Dakle, božićni koncerti se ne mogu i ne bi se trebali održavati u adventskom vremenu jer nemaju smisla. Jednostavno nemaju smisla jer su božićni, pripadaju božićnom vremenu. Ali se može organizirati neka glazbena večer u vremenu došašća. Mogu se osmisliti lijepe meditativno glazbene večeri koje će biti prožete i proročkim spisima, npr. čitanje Izaije proroka koji govori o dolasku Mesije, o ispunjenju mesijanskog obećanja i koje će biti isprepleteno pjesmama došašća. To bi bila jedna sigurno lijepa večer, i glazbena i meditativna i sigurno bi bila u duhu došašća, tako da vjernici ne bi bili rastreseni božićnim pjesmama nego bi ostali u tom raspoloženju došašća.
