Fra Zvjezdan Linić: Katolici slavite Isusa, a ne “Halloween”!
Katolici zaista ne bi trebali slaviti Noć vještica ( Halloween) jer je njihova pažnja posvećena molitvi svecima, uzorima kršćanskog života, ali i sjećanju na pokojnike, pa su to dani meditacije, mira i uspomena, a ne maskiranih zabava i okultizma.
Već prije blagdana Svih svetih neki će kršćanski vjernici ‘okititi’ svoje prozore i okućnice izrezbarenim i osvijetljenim bundevama u obliku demonskih lica. Zdušno će surađivati s odgojiteljicama u vrtićima u školi. Nažalost, ljudi koji sve to podržavaju ustvari često ne znaju što čine. ‘Noć vještica’ ili običaj o kojem govorimo potječe iz davne keltske i poganske religije i od njihovih svećenika.
Taj poganski krvavi obred odvijao se posljednje noći u listopadu. Tada su druidi ubijali malu djecu i prinosili ih kao žrtve svom bogu mrtvih. Ukoliko jedna obitelj ne bi sama dobrovoljno druidima predala svoje djetešce, oni bi ubijali ostale članove obitelji. U to davno vrijeme stari su narodi (vrlo daleko od Hrvatske) prakticiranjem takvih obrednih ubojstava sijali strah diljem Engleske, Irske i Škotske.
Uspomenu na takve obrede danas naivni ili nepoučeni ljudi na isti taj dan slave danas u Irskoj, Americi, Australiji, Novom Zelandu – a, nažalost i u našoj lijepoj domovini Hrvatskoj. Mi Hrvati se obično dičimo svojom kršćanskom vjerom, višestoljetnom kulturnom tradicijom i demokršćanskim načelima.
Katolici, svaka sablasna bundeva na prozoru ili plotu, svaka proslava ‘Noći Vještica’ zapravo veliča smrt, ubojstvo i zlo.
Stoga je teško shvatiti koliko smo naivni: i svojoj povodljivosti za ‘stranim’ uzorima odmah i rado žrtvujemo najprije svoj identitet, a potom i ono što nam je najdraže – svoju djecu. Svaka sablasna bundeva na prozoru ili plotu, svaka proslava ‘Noći Vještica’ zapravo veliča smrt, ubojstvo i zlo. Slavljenje navedenih obreda grubo nasrće na dušu onih koji u tome sudjeluju, a to su naša djeca i mladež. Umjesto da im utiremo put u život, mi ih učimo da se klanjaju Bogu smrti.
Propust možda čini čak i svećenik o župi, koji, kao moralni autoritet svojoj vjerničkoj zajednici, svake godine ponovno ne protumači što je u svemu tome dobro a što zlo.
Roditelj danas kao pojedinac može biti neuk, neupućen i nesmotren. Ali onaj koji je kršćanski vjernik, koji je više upućen i koji više zna nema pravo biti nesmotren, biti naivan. Inače nastaje propust. Taj propust može činiti i roditelj – vjernik, odgajatelj, učitelj ili vjeroučitelj. Propust možda čini čak i svećenik o župi, koji, kao moralni autoritet svojoj vjerničkoj zajednici, svake godine ponovno ne protumači što je u svemu tome dobro a što zlo. Naravno da nikakvo rješenje nije tek u pukoj konstataciji da ‘Noć vještica’ svetkuju mnogi od nas.
Nikakva utjeha nije u tome da konstatiramo da to rade i naši dobri susjedi i znanci. Ako je neki čovjek doista vjernik, on bi trebao uvijek i svuda biti zagovornik dobra, borac za dostojanstvo i kvalitetu tjelesnog, a napose duhovnog i duševnog zdravlja. Živimo u svijetu koji obiluje deklarativnim pravima, slobodama i mogućnostima uvažavanja drugoga i drugačijega.
Fra Zvjezdan Linić
