Fra Petar Ljubičić: Svako je vrijeme milosno i spasonosno, izvanredno i nama darovano, posebice ovo u kojem živimo. Bog tako vidljivo i očito djeluje. Dariva svoje čudesne znakove, stalno poziva…
“Govori, Gospodine, sluga tvoj sluša!” Možemo li to iskreno reći? Ostvarujemo li u životu ono što je Bog s nama planirao, na što nas je pozvao? Mi smo izabrali svoj poziv, zvanje, zanimanje. Ili još bolje, prihvatili smo ostvariti svoju sreću i svoje spasenje na mjestu na koje nas je Gospodin postavio. Ostaje nam dužnost da u jedinstvu i zajedništvu s njim izgrađujemo najprije sebe kao istinskoga vjernika, a onda bolji Božji život. Trudimo li se oko toga i činimo li tako? “Govori, Gospodine, sluga tvoj sluša!” Slušati riječ Božju znači – prihvatiti je i srcem i rukama, ostvariti i ostvarivati svaki dan u životu ono što od nas traži naš Gospodin i naš poziv, raditi na spasenju svijeta, osigurati ono što je bitno za naš život: biti apostoli bratske ljubavi i mira, kaže fra Petar Ljubičić.
Da, biti revni moderni apostoli: osluškivati, čuti – htjeti čuti i prihvatiti zov i riječ svoga Gospodina; životom potvrditi poziv i odziv; biti kod Isusa svaki dan, čitav život, a onda čitavu vječnost. Da bismo uistinu mogli čuti i poslušali Gospodina, k nama je došla naša Nebeska Majka, Blažena Djevica Marija – Kraljica Mira. Vrlo je znakovito da se Gospa prvoga dana ukazanja pojavila s djetetom Isusom na rukama. Isus je naš božanski Spasitelj, pravi Bog i pravi čovjek. On je najveći dar koji netko može primiti ili sebi poželjeti. Krist je naš pravi mir i istinska radost, neopisiva sreća i život, uskrsnuće i spas! To je Gospina poruka, dar i pomoć današnjemu svijetu. Majka svih ljudi nije imala što važnije kazati, ni veće darovati, ni potrebnije učiniti, kaže fra Petar Ljubičić.
A ljudi uopće niti imaju što važnije od toga čuti, ni što veće primiti, ni što potrebnije imati. Gospa, Kraljica Mira, došla je s Isusom u Međugorje i ponudila ga svim ljudima, kazavši im kako ga, pod uvjetom vjere i obraćenja, molitve i posta, mogu svi imati. Na pitanje vidioca: „A zašto si došla k nama?“ Gospa je odgovorila: „Vidim da su ljudi, moja djeca, u velikim nevoljama, iz kojih sami ne mogu izići, pa sam došla pomoći im!“ Ovim odgovorom jasno je postalo zašto je Gospa došla i zašto se ukazuje. Ona nam želi pokazati siguran put k vječnoj sreći. Kao Majka, ona nam želi pomoći da u svakom trenutku svoga života možemo reći: „Evo me, Bože, želim biti tvoje poslušno dijete, što želiš od mene, reci mi, ja ću to ponizno poslušati i životom živjeti!“, kaže fra Petar Ljubičić.
Milijuni hodočasnika u Međugorju otkrili su mjesto žarke molitve i milosni izvor. Na čudesan način susreli su se s Bogom, našli mir srca i duše i iskusili potresno obraćenje i čudesno ozdravljenje. Tako je Međugorje postalo pravo pravcato čudo. Tko bi sve izbrojio one koji priznaju da im je Međugorje toliko pomoglo i da su tu proveli najljepše dane svoga života, koji priznaju da je snaga milosti Božje u Međugorju toliko jaka da ih stalno vuče da ga ponovno posjete! Možemo mirne duše reći da se ovdje, po zagovoru Kraljice Mira, svako srce lako otvara i spontano govori: „Govori, Gospodine, sluga tvoj sluša!“ Dobro je malo razmisliti što je to iskustvo vjere. Kako, zapravo, možemo iskusiti blizinu i ljubav Božju?
Što je iskustvo vjere?
Iskustvom nazivamo ono što nam se osobno događa. Svatko ima svoja osobna iskustva. Iskustva određuju čovjekov životni put, način života i ponašanja, način razmišljanja i govora, mijenjaju čovjeka i motiviraju ga… Čovjek uvijek djeluje u skladu s iskustvom. Iskustvo može biti pozitivno ili negativno: iskustvo ljubavi, dobrote ili iskustvo krivnje, grijeha… Iskustvo vjere duboki je duhovni doživljaj u kojem se čovjekovo srce tako otvori da u njega uđe Božje svjetlo i čovjek osjeća sigurnost i spoznanje, radost i sreću. To je opipljivi doživljaj koji trajno ostavlja biljeg u čovjekovoj duši i zato ga nazivamo iskustvom Božje prisutnosti i milosti u čovjeku. To je iskustvo da Bog zaista postoji i da vidljivo i opipljivo i danas čini čudesa, kaže fra Petar Ljubičić.
To je iskustvo neobične blizine, prisutnosti Božje u čovjeku, nutarnje sigurnosti da nas Bog voli i da se brine za nas. To je također doživljaj nutarnje radosti, dubokoga i trajnog mira, čudesne prisutnosti Božje u srcu. Vjernik se osjeća prosvijetljen. Vidi ono što do tada nije vidio. Siguran je u ono u čemu je do tada bio nesiguran. Može ono što do tada nije mogao. Odjednom uviđa značenje Boga i Crkve, lakše shvaća Sveto pismo. Bog mu postaje blizak kao prijatelj. S njim živi i prijateljuje. Milost postaje skoro opipljivom. Osoba rado moli i sve svoje molitve doživljava uslišanim. Postaje svjesniji kršćanin, radosniji je i uslužniji. Vjera mu nije više teret nego milost i radost. Tako od mlakoga vjernika, koji prije nije shvaćao ni svoju vjeru ni svoju Crkvu, postaje osvjedočeni i svjesni vjernik. Zašto je nekima vjera teret i muka? Samo zato što nemaju pravoga iskustva vjere. Takvi se nisu još uvijek susreli sa živim i osobnim Bogom.
Kako doći do iskustva vjere u Boga?
Treba ispuniti dva uvjeta: žarko željeti iskustvo i tražiti ga svim svojim bićem u molitvi srcem. Najprije poželi biti otvoren i iskren, iskusan i svjestan vjernik. Jednostavno, reci Isusu da želiš biti savršen i svet poput tolikih svetaca, da želiš imati iskustvo vjere, iskustvo Božje ljubavi i blizine, da bi o tome mogao i drugima svjedočiti. Bitno je redovito, svakog dana, čitati Sveto pismo i uvjeriti se kako su prvi kršćani imali potresna iskustva. Zatim dati Bogu prvo mjesto u svome životu. Iz ljubavi prema Bogu kajati se za svoje propuste i grijehe. Svakoga dana odricati se zla i grijeha, svake ovisnosti i svega onoga što nas može od Boga odijeliti, kaže fra Petar Ljubičić.
Što znači otvoriti se Bogu, da on može u nama djelovati i dati nam ono što nam je potrebno? To mnogi ne shvaćaju, ponekad su i zbunjeni. Ne mogu zaboraviti jednoga hodočasnika koji je rekao, da je i on dugo razmišljao o Gospinim porukama koje su govorile o tome kako se trebamo otvarati Bogu. Jednom zgodom, dok je molio, osjetio je poticaj da kaže Gospi: “Gospe, ja ne znam kako otvoriti svoje srce i dušu Bogu. Molim te, evo ti moje srce, moj život, ti raspolaži svime. Samo te molim da iskusim što to znači biti otvoren Bogu, zapravo kako ti to misliš i uvijek nas tako pozivaš!” Nije dugo čekao da Gospa usliša njegovu molitvu. Ona takve molitve očekuje od svih nas. Onda joj je lako od svoga sina Isusa dobiti sve što zatraži.
Ono što je doživio tom prigodom – kaže – nemoguće je opisati ovim siromašnim riječima. Ovaj mladi hodočasnik pripovijeda kako stalno ponovno ima neopisiva duhovna iskustva nakon one spontane molitve. Priznaje da se njegovo srce ispunja velikom radošću i istinskim mirom. Ništa mu više nije teško. Osjeća potrebu da neprestano moli i da drugima govori o tome kako nam je Bog blizu, koliko nas voli i usrećuje… Zato, nađi vremena, barem dvadesetak minuta dnevno, kada ćeš bez uznemirivanja moliti, i to srcem. To neka ti bude najvažnije u danu. Stoga, nemoj to zaboravljati, nemoj odlagati za kasnije, nemoj gledati na osjećaje i raspoloženja. Budi uporan, sjećajući se Isusovih riječi koje govore da će nam Otac dati Duha Svetoga kad god ga zamolimo i da je potrebno vjerovati da smo to što tražimo već dobili, kaže fra Petar Ljubičić.
Svako je vrijeme milosno i spasonosno, izvanredno i nama darovano, posebice ovo u kojem živimo. Bog tako vidljivo i očito djeluje. Dariva svoje čudesne znakove, stalno poziva… Stoga je na mjestu pitanje, zašto je tako malo onih koji mu se odazivaju i primaju tako čudesne darove. Istina je, mnogi ne dolaze do tih darova jer im još nitko nije o tome govorio. Molitvene skupine pozvane su svjedočiti ono što im je Bog darovao za izgradnju Crkve. Ne zaboravimo, molitva srcem uvijek vodi do iskustva vjere. Zato se odlučimo svakog dana moliti i prihvaćati Božju riječ i živjeti je. Sveta Misa, kao sakrament nad sakramentima, neka nam bude izvor svih milosti koje Isus tako obilato dijeli. Jedino iskustvo vjere i Boga može i nama pomoći da shvatimo ono što je tako bitno u našoj vjeri.
